Održivost mora postati temelj našeg daljeg razvoja

Foto: Univerzitet Donja Gorica

Kada sam započela svoj profesionalni put, pitanja održivosti i klimatskih promjena bila su posmatrana odvojeno od pitanja ekonomskog razvoja. To mi nije bilo sasvim logično, zato što nema uspješne ekonomije u društvu koje zanemaruje prirodne resurse na kojima temelji svoj razvoj, niti održive zaštite životne sredine bez zdrave ekonomije. Danas je situacija drugačija, pa o temama održivosti i klimatskih promjena razgovaraju ministri finansija, centralne banke, privrednici i investitori. I to je jedna od krupnih promjena kojoj sam, u dosadašnjoj karijeri, svjedočila.

Tokom deset godina provedenih u Vladi Crne Gore, kao pomoćnica ministra za životnu sredinu, i vodeći pregovore sa Evropskom unijom u Poglavlju 27 – životna sredina i klimatske promjene, te sarađujući sa institucijama EU, Ujedinjenim nacijama, Svjetskom bankom i brojnim međunarodnim partnerima, imala sam priliku da izbliza posmatram kako se mijenja odnos svijeta prema ovoj temi. Posebno pamtim decembar 2018. godine, kada smo otvorili pregovore sa Evropskom unijom u Poglavlju 27. Za mene je to bio trenutak u kojem sam osjetila da se godine rada, pregovora i često nevidljivog truda pretvaraju u konkretan rezultat. Evropske integracije su me naučile da se u tom procesu ne mijenjaju samo zakoni. Najviše se mijenjamo mi kao društvo, što je i najteže.

Danas, kao direktorica Centra za klimatske promjene, prirodne resurse i energiju Univerziteta Donja Gorica (UDG), pokušavam da povežem nauku, institucije i privredu. Istovremeno, radeći sa studentima na UDG, vidim koliko nova generacija drugačije razmišlja. Njima je održivost dio svakodnevnog promišljanja o ekonomiji, tehnologiji, arhitekturi, turizmu ili finansijama. I možda je to najbolji dokaz da se naše društvo mijenja. Posljednjih godina i direktori kompanija više ne pitaju da li će održivost uticati na njihovo poslovanje. Pitaju kako da unaprijede svoje poslovanje da bi održali konkurentnost.

Za mene održivost nikada nije bila trošak, obaveza ili trend, već isključivo neizostavan dio modernizacije crnogorskog društva, gdje bi liderstvo u održivosti trebalo da postane razvojna filozofija koja oblikuje javne politike, poslovne odluke i društvene vrijednosti. Suština liderstva u održivosti je da se donose odluke koje nijesu uvijek najlakše ili najpopularnije, ali su ispravne, s efektima vidljivim i za deset ili dvadeset godina. I upravo su to poruke i rješenja koja sam zastupala i zastupam u dosadašnjoj karijeri.

Gledajući na više od dvije decenije profesionalnog rada, najvećom vrijednošću ne smatram funkcije koje sam obavljala, niti vrijedna domaća i međunarodna priznanja, od ordena Republike Italije Cavaliere dell’Ordine della Stella d’Italia, preko nagrade za najbolju menadžerku u javnoj upravi, do Zelene nagrade Centralne banke Crne Gore, koje sam imala čast da primim.

Najvećim uspjehom smatram svoj doprinos da se u Crnoj Gori održivost više ne smatra samo ekološkom temom, već razmatranjem koje se tiče i ekonomije, energetike, finansija, konkurentnosti i uopšte budućnosti našeg društva.

Drugim riječima, najveća nagrada za liderstvo u ovoj oblasti mi je spoznaja da ideje za koje sam se godinama zalagala postaju dio svakodnevnih odluka crnogorskog društva. Sve više vjerujem da je liderstvo u održivosti pitanje karaktera, a ne oročenih mandata. Ono što ostaje jesu vrijednosti na kojima smo donosili odluke i posljedice tih odluka.

Vjerujem, zato, da će se uspjeh Crne Gore u godinama koje dolaze mjeriti našom odgovornošću, agilnošću i mudrošću da održivost pretočimo u temelj našeg daljeg razvoja, ali i u trajni način razmišljanja i djelovanja.

Online izdanje magazina „Lideri održivosti“ pogledajte OVDJE.