Ilustracija, Foto: Shutterstock
U noći između subote i nedjelje, 24. i 25. oktobra, sat se vraća jedan čas unazad. To zvuči kao poklon u obliku dodatnog sata sna, ali za muškarce koji rano ustaju, rade u smjenama, voze na posao ili trening redovno stavljaju ispred odmora, promjena neće nadoknaditi sedmice kratkog spavanja. Može, međutim, biti dobar trenutak da se ritam popravi bez velikih odluka i nerealnih obećanja.
Naš unutrašnji sat ne prati samo brojke na telefonu. Na njega snažno utiču svjetlost, vrijeme buđenja, obroci i navike pred spavanje. Jesenje vraćanje sata obično je blaže od proljećnog pomjeranja unaprijed, jer ne oduzima sat sna, ali i dalje može donijeti ranije večernje pospanosti, prerano buđenje ili pad koncentracije dok se tijelo prilagođava novom rasporedu.
Najgora upotreba tog „poklonjenog“ sata bila bi da ga potrošimo na još jednu kasnu epizodu serije, dodatno skrolovanje ili izlazak koji će se završiti pred jutro. Korisnije je zadržati približno isto vrijeme odlaska u krevet i buđenja, a ujutro izaći na dnevnu svjetlost. Redovan ritam i jutarnje svjetlo pomažu unutrašnjem satu da se uskladi sa novim vremenom.
Ako je nedjelja dan za trening, ne treba ga pretvarati u test izdržljivosti. Umjereno kretanje može pomoći budnosti, dok veoma kasan i intenzivan trening nekima otežava uspavljivanje. Slično važi za kofein i alkohol: kafa kasno popodne može odložiti san, a alkohol, iako uspavljuje, često narušava njegov kvalitet. Vozači koji osjete pospanost ne bi trebalo da računaju da će otvoren prozor ili glasna muzika zamijeniti odmor.
Jedan sat ne rješava hronični manjak sna, ali može biti zgodna početna tačka. Umjesto velikog „reseta“, dovoljno je nekoliko dana čuvati stabilno vrijeme buđenja, uhvatiti jutarnju svjetlost i ne krasti san zbog ekrana. Ako umor, često buđenje ili nesanica traju sedmicama i remete svakodnevno funkcionisanje, to više nije tema za još jednu kafu, već razlog za razgovor sa ljekarom.
Članak pripremljen uz podršku AI alata.
Pogledajte još:
