
Voće i povrće temelj su zdrave ishrane, ali naučna istraživanja pokazuju da se njihov sastav menja.
Oglas
Danas mnoge vrste sadrže manje važnih vitamina i minerala nego pre nekoliko decenija. Uzroci nisu samo kvalitet zemljišta ili klimatske promene već i načini proizvodnje hrane za sve brojnije svetsko stanovništvo, piše Popular Mechanics.
Problem je postao izražen sredinom prošlog veka, sa takozvanom Zelenom revolucijom u poljoprivredi. Uvođenje novih sorti, savremenih metoda uzgoja, veštačkih đubriva i pesticida omogućilo je ogroman rast prinosa. Svet je uspeo da proizvede znatno više hrane, ali nutritivna vrednost nije nužno pratila taj rast, piše Index.
Smanjen udeo važnih hranljivih materija
Jedno od ključnih istraživanja na ovu temu objavljeno je 2004. godine. Naučnici su analizirali podatke američkog Ministarstva poljoprivrede za 43 poljoprivredne kulture, uglavnom povrće, i uporedili vrednosti iz 1950. i 1999. godine.
Rezultati su pokazali da je u posmatranim namirnicama udeo kalcijuma u proseku opao za 16 odsto, gvožđa za 15 odsto, a fosfora za devet odsto. Zabeležen je i pad udela proteina, vitamina C i riboflavina, odnosno vitamina B2, čiji se nivo smanjio za čak 38 odsto.
Istraživači, ipak, napominju da nije došlo do smanjenja svih hranljivih materija i da rezultati nisu bili isti za svaku pojedinačnu namirnicu. Na razlike su mogli da utiču i drugačiji načini merenja, kao i promene u sortama koje se uzgajaju.
Prinos ispred kvaliteta
Jedno od objašnjenja leži u činjenici da se savremena poljoprivreda oslanja na sorte koje brzo rastu, daju obilne prinose i otpornije su na bolesti. Takve biljke mogu da proizvedu više hrane po hektaru, ali to ne znači da će imati i više vitamina i minerala. U nekim slučajevima povećanje prinosa prati smanjenje koncentracije određenih hranljivih materija.
Klimatske promene
Dodatnu zabrinutost izazivaju klimatske promene. Istraživanja pokazuju da povećana koncentracija ugljen-dioksida u atmosferi može da utiče na hemijski sastav biljaka. Eksperimenti sa pirinčem pokazali su da u uslovima povišenog nivoa CO₂ može doći do smanjenja udela proteina i pojedinih minerala. To je posebno važno jer je pirinač osnovna namirnica za milijarde ljudi.
Naučnici u tom kontekstu govore o fenomenu „skrivene gladi“. To je stanje u kojem osoba unosi dovoljno kalorija, ali organizam ne dobija potrebne količine vitamina i minerala. Osoba može da bude sita, a da istovremeno pati od nedostatka važnih hranljivih materija. Ovaj problem posebno pogađa stanovništvo koje se oslanja na ograničen broj namirnica, kao i decu, trudnice i druge osetljive grupe.
Moguća rešenja
Naučnici zato traže načine da voće i povrće učine hranljivijim. Jedno od mogućih rešenja je biofortifikacija, odnosno razvoj biljaka koje prirodno sadrže više važnih vitamina i minerala. To se postiže izborom i ukrštanjem sorti, prilagođavanjem đubrenja, ali i primenom biotehnoloških metoda.
Takav pristup već daje obećavajuće rezultate. Na primer, batat bogat beta-karotenom, koji organizam pretvara u vitamin A, može da pomogne u smanjenju nedostatka ovog vitamina u ishrani. Istražuju se i žitarice sa većim udelom gvožđa, koje bi mogle da doprinesu boljem unosu ovog važnog minerala i smanje rizik od njegovog nedostatka.
Ipak, nije dovoljno razviti biljku koja sadrži više hranljivih materija. Ona mora da bude otporna na bolesti i vremenske uslove, da daje dobre prinose i da bude dostupna poljoprivrednicima. U suprotnom bi nutritivno bogatije sorte mogle da ostanu nedostupne upravo ljudima kojima su najpotrebnije.
Da li to znači da bi trebalo da jedemo manje voća i povrća? Nipošto. Uprkos promenama u njihovom nutritivnom sastavu, ove namirnice i dalje su važan deo zdrave ishrane. Naučnici zato preporučuju raznovrstan jelovnik sa različitim vrstama voća i povrća, umesto oslanjanja na samo nekoliko omiljenih namirnica.
Što je ishrana raznovrsnija, veća je verovatnoća da ćemo uneti širok spektar vitamina, minerala i drugih korisnih materija.
Teme
