Terapija za rak dojke sve bolja, prevencija izostaje

Crnogorke ne obolijevaju od raka dojke mnogo češće od drugih Evropljanki, ali od ove bolesti umiru češće, što govori o uznapredovalom stadijumu u trenutku dijagnoze, kada su terapijske mogućnosti ograničenije, a ishodi lošiji.

To je u razgovoru za “Vijesti” kazao dr Nikola Milašević, direktor Klinike za medikalnu onkologiju Instituta za onkologiju KCCG, koji poručuje da su odziv na organizovani mamografski skrining i redovno javljanje ljekaru ključne poluge za smanjenje smrtnosti.

Da je preventiva najslabija karika kada je u pitanju rak dojke, potvrđuju i iskustva pacijentkinja - njih 19 koje su popunile upitnik “Vijesti”, a među kojima je više od dvije trećine onih koje boluju ili su pobijedile karcinom dojke. Oko polovina ispitanica redovno je išlo na preventivne preglede, a trećina samo povremeno. Kao glavne razloge zbog kojih nijesu išle na preventivne preglede, pacijentkinje navode teško dolaženje do termina za ultrazvuk i mamografiju, ali i odsustvo simptoma.

Milašević podsjeća da je karcinom dojke najčešće maligna bolest kod žena, a za medikalne onkologe i najčešća dijagnoza u svakodnevnom radu.

“Gotovo da nema dana u kojem na Institutu za onkologiju ne započnemo liječenje nove pacijentkinje. Iskustvo nam, međutim, potvrđuje ono što pokazuju i rezultati velikih kliničkih studija. Kod bolesti otkrivene u ranom stadijumu, uz adekvatnu multimodalnu terapiju, izlječenje postižemo kod velikog broja pacijentkinja. Ishod liječenja zato u najvećoj mjeri zavisi od stadijuma u kojem bolest otkrijemo i od biološkog podtipa tumora”.

Rak dojke je, objašnjava, najčešći zloćudni tumor kod žena u svijetu, jer je tokom 2024. bilo oko 2,4 miliona novih slučajeva i približno 694.000 smrtnih ishoda, a u istoj godini u Crnoj Gori skoro 500.

“Kod žena je udio još veći: više od četvrtine svih karcinoma otkrivenih kod Crnogorki je karcinom dojke. Najbolnija je, međutim, druga strana statistike. Od ove bolesti je u Crnoj Gori za godinu dana umrlo 166 žena. Kada se broj umrlih preračuna, dobija se 21,8 smrtnih ishoda na 100.000 žena, što je najviša stopa mortaliteta u Evropi”, poručuje Milašević.

GENETIKA, HORMONI I NAČIN ŽIVOTA GLAVNI OKIDAČI

Milašević kaže da je jedno od prvih pitanja koje mu pacijentkinje u ambulanti postave, nakon što čuju dijagnozu - “zašto baš ja”?

“Iskren odgovor je da u većini slučajeva ne postoji jedan, jasno prepoznatljiv uzrok. Karcinom dojke nastaje iz isprepletanog djelovanja više činilaca koji se slažu godinama, nekad i decenijama: načina života, uticaja polnih hormona i sredinskih faktora i nasljeđa. Danas te činioce poznajemo bolje nego ikada ranije. To znanje je dragocjeno upravo zato što nam pokazuje gdje i kako možemo djelovati”, kazao je Milašević i istakao da na neke od njih ne možemo uticati.

Najznačajniji faktor rizika je, tvrdi, sam ženski pol, a rizik raste sa godinama, naročito nakon pedesete, dok svoj udio ima i genetika.

“Kod pet do deset odsto pacijentkinja u osnovi bolesti leži nasljedna mutacija, najčešće u genima BRCA1 ili BRCA2. Na tu mogućnost treba pomisliti kada u jednoj porodici oboli više žena, kada su majka, sestra ili kćerka oboljele u mlađim godinama, ili kada se u istoj porodici javljaju i karcinomi jajnika. Otkrivanje ovih mutacija danas nije važno samo za procjenu rizika kod zdravih srodnica. Ono neposredno oblikuje i samo liječenje, jer se kod nosilaca BRCA mutacija razlikuju i hirurški pristup i ciljana terapija koju primjenjujemo”, pojasnio je onkolog.

Kazao je da hormoni u toj priči imaju posebno mjesto, jer što je tkivo dojke duže izloženo dejstvu estrogena, to je rizik od nastanka maligniteta veći.

“Zato su važne rana prva menstruacija i kasna menopauza, kao i gusto žljezdano tkivo dojke, koje je ujedno i teže procijeniti mamografijom. Naročit oprez potreban je kod žena koje su u mladosti zračene u predjelu grudnog koša, najčešće zbog liječenja limfoma”, rekao je Milašević.

Ipak, ono što želi da čitalac i svaka čitateljka zapamte jeste da značajan dio rizika ostaje u našim rukama.

“Alkohol spada među dokazane faktore rizika, i kada je riječ o karcinomu dojke, ne postoji količina koju bismo mogli nazvati bezbjednom. Višak kilograma dobija poseban značaj nakon menopauze, kada masno tkivo postaje glavni izvor estrogena u organizmu. Fizička neaktivnost i pušenje taj začarani krug štetnih uticaja samo dodatno zatvaraju. S druge strane, dojenje, redovna fizička aktivnost i održavanje zdrave tjelesne težine dokazano smanjuju rizik i imaju dalekosežne posljedice na naše zdravlje”, pojasnio je.

Jednako je važno, tvrdi Milašević, raskrstiti sa mitovima koji žene nepotrebno opterećuju.

“Dezodoransi, grudnjaci, udarci u dojku i silikonski implanti nijesu dokazani uzroci karcinoma dojke. Strah od njih samo odvlači pažnju od onoga što je zaista važno”.

Naglasio je da se svakodnevno susreću i sa tim da veliki broj pacijentkinja nije imao nijedan poznati faktor rizika, a ipak su oboljele.

KAKO SE LIJEČI

Karcinom dojke se nekada, kada je dr Milašević počeo da se bavi onkologijom, liječen gotovo kao jedna bolest, uz nekoliko terapijskih obrazaca.

“Danas znamo da je to pogrešno. Pod istim imenom krije se nekoliko bioloških entiteta koji se različito ponašaju, različito napreduju i različito odgovaraju na liječenje. Upravo to saznanje, uz razvoj ljekova koji ciljaju tačno određene osobine tumorske ćelije, preokrenulo je sudbinu žena oboljelih od ove bolesti”, istakao je.

Danas, pojasnio je, prije nego što donesu bilo kakvu terapijsku odluku, patolog na uzorku tumora utvrđuje njegove molekularne karakteristike: da li ćelije posjeduju receptore za estrogen i progesteron, da li u višku eksprimiraju protein HER2 i koliko brzo se dijele. Na osnovu toga razlikuju tri osnovne grupe karcinoma dojke: hormonski zavisne, HER2 pozitivne i trostruko negativne tumore, a svaka od ovih grupa ima svoj terapijski put.

“Upravo je ta personalizacija liječenja, uz rano otkrivanje, u razvijenim zemljama smanjila smrtnost od karcinoma dojke za više od 40 odsto”, kazao je Milašević.

On je rekao da je jedna od najvećih promjena posljednje decenije to što kod mnogih pacijentkinja liječenje više ne počinje operacijom, već sistemskom terapijom, što ima dvostruku vrijednost - tumor se smanjuje, pa je operacija često manja i poštednija.

“Najveći uspjeh je takozvani potpuni patološki odgovor. To znači da patolog nakon operacije u odstranjenom tkivu ne nalazi nijednu tumorsku ćeliju. Kod HER2 pozitivnih tumora, kombinacijom hemioterapije i ciljane terapije, potpuni patološki odgovor postiže se kod polovine do dvije trećine pacijentkinja. Kod trostruko negativnih tumora, uz dodatak imunoterapije, to je slučaj kod gotovo dvije trećine. Kod hormonski zavisnih tumora ključnu ulogu ima dugotrajna hormonska terapija, koju kod rizičnijih pacijentkinja dopunjujemo novim ciljanim ljekovima”, istakao je.

Onkolog tvrdi da ni kod onih kod kojih nakon operacije ostane dio bolesti u preparatu, nijesu nemoćni.

“Kod HER2 pozitivnih tumora primjena konjugata antitijela i citostatika prepolovila je rizik od povratka bolesti, a kod onih koji su hormonski pozitivni, liječenje inhibitorima CDK 4/6 smanjuje ovaj rizik za jednu trećinu”, rekao je.

Ljekar pojašnjava da je još prije petnaestak godina dijagnoza metastatskog karcinoma dojke značila očekivano preživljavanje od svega nekoliko godina, a danas se ta bolest kod sve većeg broja pacijentkinja liječi kao hronična, uz očuvan kvalitet života, i nastavak obavljanja radnih i porodičnih obaveza.

“Crnogorske pacijentkinje danas imaju pristup značajnom broju ovih terapija, a o liječenju svake od njih odlučuje multidisciplinarni konzilijum Instituta za onkologiju KCCG. Rekao bih da nas ipak očekuje još dosta posla. Onkologija se mijenja brže nego ikada, i svake godine dobijamo nove ljekove i nove indikacije za postojeće. Da bi naši onkološki pacijenti dobili što kvalitetniju terapiju, potrebno je brže ažuriranje Liste ljekova i dostupnije genetsko testiranje, ali najvažnija priča nije o ljekovima. Svaka terapija daje najbolje rezultate kada se bolest otkrije rano. Najbolja terapija koju danas imamo ostaje ona koju ne moramo da primijenimo u metastatskom stadijumu, jer smo bolest otkrili u trenutku kada je još uvijek izlječiva”.

VAŽNOST PREVENTIVNIH PREGLEDA

Pacijentkinje koje su sa “Vijestima” podijelile iskustva tokom liječenja raka dojke uglavnom navode da im je najteže palo saznanje da imaju bolest, da nemaju adekvatnu psihološku pomoć i da su često zarobljene u administrativnim procedurama u zdravstvenom sistemu. Organizovani skrining raka dojke sprovodi se samo za četiri opštine, pa pacijentkinje, tvrde, teško dolaze do termina za ultrazvuk, mamografiju, magnet i skener. Teško im je, tvrde, palo čekanje na operaciju, terapiju u dnevnoj bolnici, preglede i to što ne mogu da ostvare pravo na tuđu njegu i pomoć.

Uglavnom poručuju ženama da na vrijeme idu kod ljekara, a pogotovo ako već uoče promjenu samopregledom.

“Pacijentkinje treba da znaju da nijedna dijagnoza nije konačna, ako je na vrijeme može da se izliječi i da budu uporne i ne odustaju, a porodice moraju da imaju razumijevanja i da pružaju podršku oboljelima”, kaže jedna od njih.

Dr Milašević, predsjednik crnogorskog udruženja medikalnih onkologa (CUMO), poručuje da iako se rad onkologa najčešće obavlja u radionici, tu se zahvaljujući udruženju ne završava.

Poruke prevencije i očuvanju zdravlja, navodi on, moraju stići do svakog građanina i mediji su tu nezamjenjiv saveznik, zbog čega su im zahvalni na podršci koju pružaju u promociji zdravstvenih politika koje se, pored ostalog, tiču i liječenja onkoloških pacijenata.

CUMO je ove godine organizovalo dva događaja na koje su posebno ponosni - treći regionalni Kongres CUMO, kao i Dan pismenosti o raku, koji je održan prije nekoliko dana. Oba događaja su nosila iste poruke koje pokušavaju da prenesu svakom pacijentu i građaninu, a to su: “Voditi brigu o sopstvenom zdravlju” i “Imati povjerenje u savjete stručnjaka”.

Rak nije samo medicinsko pitanje. On je ogledalo i ispit svakog društva, tihi pokazatelj koliko umijemo da brinemo jedni o drugima. Da bismo taj ispit položili, potreban nam je zdravstveni sistem sjedinjen oko jasnog plana, mediji svjesni težine svake riječi, snažna udruženja pacijenata i građani koji brigu o sopstvenom zdravlju ne odlažu za sjutra. Kada se svi ti glasovi slože u jedan, statistika prestaje da bude sudbina i postaje izazov kojem smo dorasli", istakao je Milašević

Gotovo dvije trećine žena bez dovoljno podrške tokom liječenja

Skoro polovina ispitanica ili članova njihovih porodica, oko 47 odsto, tvrdi da su tokom procesa od prvog pregleda do konačne dijagnoze nailazili na dugo čekanje ili druge prepreke, a oko 32 odsto da nijesu. Kao najveće prepreke navode dodatnu dijagnostiku i nedostatak informacija o tome šta dalje. Nekima od njih teško je padalo putovanje u drugi grad ili državu radi liječenja i terapije. Oko 42 odsto ispitanica tvrdi da nijesu dobijale dovoljno jasne informacije od zdravstvenih radnika. Kada je riječ o čekanju, više od dvije trećine ispitanica tvrdi da je liječenje počelo dovoljno brzo nakon postavljanja dijagnoze. Ipak, skoro 95 odsto njiih istovremeno tvrdi da su dio pregleda morali da obave i plate privatno.

Čak 63 odsto ispitanica navodi i da tokom liječenja nijesu imale dovoljno psihološke i druge podrške.

Ovogodišnja kampanja Držimo te za ruku 2026 - besplatni pregledi dojki na teritoriji Tuzi, nosi posebnu poruku - Sve maturantkinje iz te opštine dobiće priliku da odu na prvi pregled dojki, ali i da za ruku takođe povedu sebi drage žene iz porodice i okruženja na pregled, besplatno