Ševaljević: Mi smo priroda, a ne njeni posmatrači

Pitanje održivosti naše civilizacije ne može se odvojiti od pitanja povezanosti sa prirodom odnosno sobom, poručuje u razgovoru za “Vijesti” fotograf i producent Dalibor Ševaljević.

Pitanje održivosti u središtu je njegovo ciklusa fotografija “Sustainability View” (“Pogled u održivost”) koji je Ševaljević prvi put prikazao prije tri godine u Rijeci. Nedavno se istom izložbom, obogaćenom i novim radovima, predstavio i svojoj publici u Tivtu. Na pitanje “Vijesti” šta je u međuvremenu sazrelo ili se promijenilo u njegovom odnosu prema tom ciklusu te da li se promijenio sami način na koji ih kao autor čita i doživljava, Ševaljević ističe da je suština ista - fotografijom otvara pitanje odnosa čovjeka prema prirodi i prostoru.

“Održivost nije samo pitanje našeg odnosa prema prirodi, već i odnosa prema sebi, prema drugima i prema svijetu u kojem živimo”, ističe autor i dalje objašnjava sami kontekst te postavke:

“Suština je ostala ista, radovi koje sam dodao su dali malo širi spektar čitanja izložbe, a najveća promjena je audio-snimak koji je sada postao dio rada”, otkriva Ševaljević.

Postavka je predstavljena u Zbirci pomorskog nasljeđa u Porto Montenegru, a u pitanju je Ševaljevićeva osma samostalna izložba, a u fokusu nejgovog rada nalazi se ideja da održivost nije samo globalno pitanje, već odgovornost svakog pojedinca. O tome i sami autor govori više u intervjuu za “Vijesti”.

Dalibor Ševaljević se fotografijom profesionalno bavi od 2006. godine i iza sebe ima brojne samostalne i kolektivne izložbe u Crnoj Gori i inostranstvu. Pored fotografskog rada, aktivan je i kao producent i umjetnički direktor kulturnih manifestacija, a trenutno potpisuje produkciju i umjetničko rukovođenje tri festivala: Tivat Photo Days, Tivat World Music Festival i Tivat Street Art.

Šta ova izložba obuhvata i predstavlja publici? Šta je bilo presudno da i prethodne radove uključite u postojeću cjelinu?

Prostor Zbirke pomorskog nasljeđa sam po sebi je prilagođen izložbi, tako da sam uživao u slaganju radova. U svakom od radova, dominira neki od pet fundamentalnih principa prirode (vatra, voda, zemlja, vazduh ili etar), a konceptualno su složeni tako da osim dominantnih, postoji još jedan koji ga dopunjava. Osim fotografija, novi sloj izložbe je i posebna zvučna podloga koja kontekstu daje novi čulni doživljaj. Pitanje održivosti naše civilizacije ne može se odvojiti od pitanja povezanosti sa prirodom odnosno sobom, a svi radovi odišu tom porukom tako da su u bilo kom vremenu jednako aktuelni i stari i novi radovi.

Ovaj ciklus ne govori o prirodi samo kroz dokumentarnu fotografiju, već je pretvara u svojevrsni vizuelni i gotovo apstraktni prostor. Koliko Vam je važno da fotografija ne daje samo jedno i “tačno” čitanje, već da svaki gledalac u njoj prepozna nešto iz vlastitog iskustva?

Jedna od glavnih postavki koncepta bila je upravo da svaki pojedinac na svoj način pročita radove i da kroz taj doživljaj upozna jedan dio sebe. Zato mi je bilo važno da fotografije zajedno sa zvučnim zapisom ne nude jedno konačno i tačno tumačenje, već da ostave prostor za lično iskustvo, osjećaj i asocijaciju. Priroda je ovdje više povod nego tema u klasičnom smislu, ona postaje ogledalo kroz koje svako može da vidi nešto svoje.

U tom smislu, i naziv “Pogled u održivost” za mene ima šire značenje. Održivost nije samo pitanje našeg odnosa prema prirodi, već i odnosa prema sebi, prema drugima i prema svijetu u kojem živimo. Ako se kroz ove fotografije i audio snimke posjetilac makar na trenutak zaustavi i zapita što u njima prepoznaje i zašto ga baš to dodiruje, onda je izložba ostvarila jedan od svojih ciljeva.

Da li se i koliko Vaš pogled na temu održivosti u međuvremenu promijenio, a onda i pristup održivosti u našem društvu i javnom diskursu?

Koncept izložbe je postavljen tako da vrijeme na nju neće uticati jer opstanak naše vrste zavisi isključivo od toga koliko smo povezani sa sobom, možemo slobodnije reći od naše svijesti i znanja o tome ko smo. Riječ održivost je doživjela još veću semantičku ekspanziju.

U našem prošlom razgovoru rekli ste da “održivost isključivo zavisi od nas, i to na individualnom nivou”. Nakon iskustva i vremena koje je prošlo, da li stojite pri tome i šta je to potrebno da bi se nešto promijenilo u našem odnosu prema prirodi i odgovornosti koju imamo prema njoj?

I danas stojim pri tome, ali bih podebljao da promjena počinje od pojedinca, a da se kroz pojedinca može širiti na zajednicu i društvo. Potrebno je prije svega promijeniti svijest i način na koji doživljavamo prirodu. Često kažemo da idemo u prirodu, priroda nije nešto odvojeno od nas, već je dio nas, tj. mi smo priroda. Kada se promijeni taj odnos, odgovornost prema prirodi postaje prirodna posljedica našeg načina života.

Održiva budućnost se danas često predstavlja kroz velike globalne teme, politike i statistike, dok je Vaš pristup intimniji, kreće od pojedinca i njegovog odnosa prema svijetu. Mislite li da umjetnost može promijeniti način na koji čovjek posmatra takva pitanja ili je važnije da ih učini vidljivim i ličnim?

Mislim da umjetnost može i jedno i drugo, ali da promjena počinje upravo onda kada nešto postane lično. Kada se čovjek kroz umjetničko djelo na neki način prepozna i uspostavi lični odnos prema temi, tada se može promijeniti i način na koji je posmatra. Upravo sam to pokušao da postignem kroz “Pogled u održivost” - da priroda ne bude samo tema o kojoj govorimo, već prostor kroz koji pojedinac može da doživi nešto svoje.

Radi li i koliko Crna Gora na održivosti i osvješćivanju odnosa prema prirodi, posebno kao ekološka država, ali i na svom putu ka Evropskoj uniji i odgovornijem društvu?

Sigurno da se radi, ali sve dok ima nelegalnih deponija i ispuštanja zagađenih voda u naše rijeke, jezera i mora itd. to je nedovoljno... Ipak smo mi ekološka država.

Kakve utiske nosite sa izložbe “Sustainability View” i kakve su reakcije posjetilaca? Šta biste Vi rekli, zbog čega je ova izložba važna, o čemu govori i zašto da je ljudi posjete?

Jako sam zadovoljan otvaranjem izložbe, posebno zbog različitih reakcija ljudi. Drago mi je kada vidim da je ovaj koncept kod svakoga pokrenuo neku drugačiju asocijaciju ili osjećaj, jer je upravo to bila jedna od ideja izložbe. “Sustainability View” govori o prirodi, ali još više o našem odnosu prema njoj i prema sebi. Mislim da je danas važno ponovo pogledati prirodu bez podrazumijevanja, jer ljepota koju gledamo više nije nevina ako zaboravimo koliko je krhka.

Volio bih da ljudi posjete izložbu upravo bez očekivanja da će dobiti neko gotovo objašnjenje, već da zastanu pred fotografijama i vide što one bude u njima. Posebno mi je milo što sam zaključio da niko nije napistio izložbu ravnodušan, već je ona svakoga na neki način dirnula.

Da li biste nešto dodali?

Nadam se da će ova izložba prošetati Crnom Gorom, a i regionom.

Nedovoljno sadržaja za sredovječne Tivćane

Pored fotografije, kao producent organizujete i više različitih festivala u Tivtu. Kako vidite kulturno-umjetnički, pa i zabavni život u Tivtu i šta je inspiracija, a onda i motiv u Vašem radu?

Programi su orijentisani najviše na turističku sezonu, takođe malo je sadržaja za sredovječne ljude van sezone. Upravo zbog toga sam dva festivala smjestio van sezone, i to Tivat Photo Days u aprilu, a Tivat World Music Festival u septembru. Sadržaji koji su van sezone trebalo bi više da se promovišu i da se nađu adekvatni kanali za komunikaciju sa lokalnim stanovništvom.