Kako izgleda tajni svijet sabotaža protiv Putina iz same Rusije

Dvojica Rusa koji tajno rade za ukrajinske obavještajne službe iznijela su rijetka svjedočenja o operacijama u kojima su, kako tvrde, učestvovali, a čije su mete bili vojni objekti, oprema i osoblje unutar Rusije, prenosi BBC.

Jedan od njih, kojeg BBC u tekstu naziva Ivan, tvrdi da je iz Rusije učestvovao u ukrajinskim napadima dronovima na strateške bombardere i fabrike municije na teritoriji svoje zemlje.

Njegova priča predstavljena je u dokumentarnom filmu koji potpisuje BBC World Service o tajnom svijetu ruskih sabotera.

U dokumentarcu nezavisnog poljskog novinara Marcina Mamona pojavljuje se i muškarac kojeg je BBC naziva Foma, Rus koji živi u egzilu u Poljskoj.

Foma tvrdi da rukovodi mrežom tajnih saradnika u Rusiji koji prate visoke vojne oficire koje GUR, ukrajinska vojna obavještajna služba, razmatra kao moguće mete. Naglašava da njegovi saradnici nikada ne učestvuju u samim napadima.

Nije želio da otkrije koga su pratili, ali je nakon što je general-potpukovnik Fanil Sarvarov ubijen u decembru prošle godine u Moskvi, priznao da je Ukrajincima dostavljao obavještajne podatke o njemu.

Mediji su i ranije izvještavali o ruskim sabotažnim grupama, ali je rijetkost dobiti pristup nekome poput Ivana, ko djeluje na terenu i govori o aktivnostima u kojima je navodno učestvovao.

GUR je potvrdio da i Ivan i Foma rade za tu službu. Međutim, priznao je i da nema potpun uvid u njihove aktivnosti. Kada su Ivanovog operativnog oficira pitali može li mu vjerovati, odgovorio je: „Nisam siguran ni u koga osim u sebe.“

I GUR i dvojica muškaraca oprezni su kada je riječ o detaljima koje otkrivaju, zbog čega je nemoguće nezavisno potvrditi aktivnosti za koje tvrde da su ih sproveli.

Ipak, ukrajinske vlasti potvrdile su da koriste metode kakve opisuju Ivan i Foma. Kijev je javno govorio o svojoj strategiji koordinisanih napada dronovima na ciljeve unutar Rusije koje smatra legitimnim vojnim metama, kao i o korišćenju tajnih agenata u tim operacijama.

Od početka rata u Rusiji je izvedeno i nekoliko političkih atentata. Ukrajina, po pravilu, nikada zvanično ne priznaje niti preuzima odgovornost za ciljane napade, iako je jedan ukrajinski obavještajni oficir ranije za BBC potvrdio da je njegova služba stajala iza ubistva visokog vojnog zvaničnika, general-potpukovnika Igora Kirilova, u decembru 2024. godine.

Teško je utvrditi koliko Rusa obavlja ovakve zadatke za Ukrajinu. Prema Fominim riječima, ima ih između 300 i 500, ali taj podatak nije moguće nezavisno potvrditi.

Ivan i Foma kažu da se protive ne samo ruskom ratu u Ukrajini već i režimu predsjednika Vladimira Putina. Vjeruju da njegova politička budućnost zavisi od ishoda rata.

„Trenutno mislim da bi Putinov režim mogao pasti ako izgube rat. Svojim djelovanjem pokušavamo da ubrzamo taj proces“, kaže Ivan.

Njegov posao, kako je ispričao Mamonu, obuhvatao je nadzor vojnih objekata i pronalaženje mjesta za skrivanje djelova dronova, u okviru priprema za moguće napade na ruske vojne ciljeve.

„Kada se te komponente dronova spoje, dobija se moćno oružje koje jednim udarom može uništiti objekat vrijedan mnogo, mnogo miliona dolara“, kazao je Ivan.

Mamonu je poslao snimak na kojem se, po svemu sudeći, vidi kako skriva eksploziv u blizini jednog ruskog vojnog aerodroma.

Da je uhvaćen, bio bi optužen za terorizam i osuđen na višedecenijsku zatvorsku kaznu.

Fomin posao je drugačiji. On djeluje na daljinu i putem interneta obučava svoje saradnike u Rusiji. Mamon je prisustvovao jednoj takvoj obuci, tokom koje je Foma objašnjavao kako pratiti visokog vojnog zvaničnika određenog za nadzor.

„Dobićete dosije od mene ili nekog kolege, sa predloženom metom. Dosije će sadržati njegovu fotografiju, lične podatke, detalje, datum rođenja, godine i opis. Biće tu i informacije o njegovom automobilu, ako ga ima. Kada krenete da pratite metu, nemojte nositi telefon“, rekao je svojim saradnicima.

Foma je nekada pripadao ruskoj eliti, zbog čega, kako tvrdi, ima jedinstvenu mrežu kontakata i stalan pristup povjerljivim informacijama.

Mamonu je na laptopu pokazao kako izrađuje mape vojnih ciljeva.

„Ovo je baza podataka koja prikazuje lokacije skladišta i vojnih jedinica. Gdje žive generali, gdje žive piloti strateških bombardera koji bombarduju Ukrajinu.

Da biste srušili sistem, morate razumjeti kako funkcioniše. Tek tada možete ciljati njegove slabe tačke.“

Kazao je da njegova mreža broji oko 30 ljudi raspoređenih u Rusiji, Ukrajini i drugim djelovima Evrope. Saradnici izvan Rusije pružaju logističku podršku, uključujući praćenje digitalnih tragova potencijalnih meta.

Foma naglašava da GUR predlaže osobe koje treba pratiti, ali da on i njegov tim samostalno provjeravaju da li se te osobe mogu smatrati odgovornim za ratne zločine.

„Po pravilu, i mi provjeravamo podatke o toj osobi. Tek nakon toga odlučujemo hoćemo li prihvatiti zadatak.“

Smatra da su postupci njegovog tima opravdani.

„Želim da ljudi koji u ime Putina i Rusije čine užasne stvari u Ukrajini shvate da će za to morati da plate. Želim da se uplaše.“

Foma je naglasio da Ukrajincima samo dostavlja obavještajne podatke i da njegova mreža ne učestvuje direktno u atentatima.

Povodom ubistva generala Sarvarova u decembru 2025. godine, kasnije je Mamonu poslao poruku:

„Praćenje njega zahtijevalo je prilično veliki trud. Naizmjenično je živio kod ljubavnice i kolege. Prikrivao je tragove i stalno mijenjao raspored.“

Međutim, Foma nije unaprijed podijelio nikakve planove sa Mamonom i BBC-jem.

Ivan je, s druge strane, bio veoma uzdržan kada je govorio o operacijama u kojima je učestvovao, čak i nakon što su one završene.

Foma je sam pokušao da sazna više o Ivanovim aktivnostima.

Nakon provjera preko svojih kontakata u vojnim obavještajnim službama Ukrajine i Rusije, zaključio je da je vjerovatno da je Ivan učestvovao u planiranju napada na najveću rusku fabriku vojnih dronova u Jelabugi, u junu prošle godine. Prema tadašnjim izvještajima, u tom incidentu poginula je jedna osoba.

Ivan je naglasio da je cilj uvijek izbjeći stradanje civila.

Operacije su očigledno bile veoma rizične i za njega.

„Najozbiljnija situacija bila je kada su mi zaustavili automobil radi kontrole, a kod sebe sam imao eksploziv kućne izrade. Rizik je bio ogroman, ali, kao što vidite, nisu me otkrili“, ispričao je.

Kako bi smanjili rizik od razotkrivanja, njihov rad nema jasno definisanu strukturu, objasnio je Ivan, dodajući da nikada nije upoznao druge ljude sa kojima je sarađivao niti zna njihov identitet.

Isto pravilo važi i za Fomine operativce.

„Čim počnete da okupljate ljude u grupe, zajedničke razgovore i ostavljate tragove na internetu, postoji velika vjerovatnoća da će cijela grupa brzo biti uhapšena ili uništena“, kazao je.

Ivan je naglasio da je u Rusiji ostalo malo ljudi pogodnih za ovakvu vrstu djelovanja.

„Većina ljudi koji su se tome protivili iz ideoloških razloga ili je napustila zemlju ili je već iza rešetaka“, rekao je.

Zbog toga mnogi Rusi koji učestvuju u sabotažnim operacijama na teritoriji sopstvene zemlje ili nisu svjesni svoje uloge, poput vozača kamiona koji ne znaju da je njihov teret izmijenjen, ili su pojedinci koji za to dobijaju novac, saznaje BBC.

Ivan, međutim, tvrdi da djeluje iz ideoloških uvjerenja. Nekada je bio član političke opozicije, zbog čega bi se očekivalo da ruske vlasti pažljivo prate njegovo kretanje.

Zato je iznenađujuće što je uspijevao da često napušta Rusiju i ponovo se vraća.

Mamon je ubijedio Ivana da ga odveze u pustinjski predio u Gruziji, gdje su mogli slobodno da razgovaraju, i upitao ga kako Ukrajinci mogu da mu vjeruju.

„Odete u treću zemlju, gdje se sastanete sa ukrajinskim agentima, a oni vas podvrgnu poligrafskom testiranju“, objasnio je Ivan.

Mamon je zatražio od Ivana da ga poveže sa jednim od njegovih operativnih oficira iz GUR-a u Ukrajini. Taj čovjek je odmah pozvao Ivana, a razgovor je vođen preko zvučnika, što je naizgled predstavljalo potvrdu da Ivan radi za njega. Razgovarali su u šiframa, pominjući „popravke u školi“.

Međutim, operativni oficir je kasnije priznao da ne može isključiti mogućnost da Ivan istovremeno radi i za ruske službe, bilo dobrovoljno ili pod prisilom.

Foma smatra da činjenica da Ivan može slobodno da putuje ne mora nužno biti razlog za sumnju.

„Postoje razne rupe u sistemu upravljanja državom. Ako znate gdje su, ili jednostavno imate sreće, možete se provući kroz njih i živjeti unutar sistema. Kao miš u komadu sira“, rekao je Mamonu.

Možda je još uvjerljiviji argument to što bi Ivan, da je istovremeno špijunirao i za rusku Federalnu službu bezbjednosti (FSB), vjerovatno toj agenciji prenio informacije koje je imao o ukrajinskim planovima za napade.

Više od godinu prije razornog napada izvedenog sa više od 100 ukrajinskih dronova, Ivan je govorio Mamonu da se priprema veliki napad na strateške bombardere na vojnim aerodromima širom Rusije, iako nikad nije otkrio kada će se i gdje dogoditi.

Mamon je upitao Ivana kako se nosi sa takvim poslom.

„Strah je uvijek prisutan“, odgovorio je. „Prati me svuda. Čak i kada ništa ne radite, i dalje se plašite. Ovo je Rusija.“

Ipak, optimističan je da će se njegov život jednog dana promijeniti.

„Putin neće živjeti vječno“, poručio je.