Od Albanije do Srbije, bijes mladih potresa Balkan

Mobilisani dvije godine, mladi Srbi su odlučili da marširaju do Beograda uoči izbora u nedjelju, 25. oktobra, a u Albaniji, zahtjevi studenata i srednjoškolaca pridružuju se neviđenom talasu protesta protiv lokalnih projekata porodice američkog predsjednika Donalda Trampa, prenio je danas francuski portal Medijapar.

Samo nekoliko dana prije vanrednih izbora u nedjelju, 25. oktobra, srpski studenti su nastavili svoje duge marševe širom zemlje. Nekoliko povorki će se okupiti u četvrtak, 22. oktobra, u Beogradu, gdje će biti održan posljednji skup Studentske liste.

Lista namjerava da sruši "omraženi režim Aleksandra Vučića". Od tragičnog urušavanja betonske nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine, studenti su bili na čelu mobilizacija.

I Albanija doživljava neviđeni talas protesta od kraja maja protiv planova da se zaštićena priobalna područja ustupe porodici Tramp, koja želi da tamo izgradi luksuzni turistički centar.

Mladi ljudi su oduvijek bili veoma prisutni u svakodnevnim demonstracijama ove "Flamingo revolucije", ali pokret, koji je gubio zamah, dobio je novu dimenziju kada su se studenti i srednjoškolci masovno mobilisali prošle nedjelje.

Ponekad se tvrdi da je generacija Z apatična i da nije sklona kolektivnoj akciji. Na Balkanu, gdje se nastavlja beskrajni egzodus, smatralo se da mladi ljudi samo sanjaju o emigraciji u bogate zemlje zapadne Evrope, u Kanadu, Australiju ili čak egzotičnije destinacije.

Ipak, region nikada ranije nije bio svjedok tako velikih protestnih pokreta, vođenih odlučnošću i radikalizmom svoje omladine.

U Srbiji, studentska omladina ima dugu tradiciju protesta, od "Srpskog maja '68", koji je osudio birokratizaciju Saveza komunista koji je tada bio na vlasti, do velikih demonstracija protiv Slobodana Miloševića u zimu 1996–1997.

"U atomizovanom društvu, studenti i dalje imaju prednost što imaju svoja uporišta, a to su fakulteti koje su okupirali prije više od godinu dana", rekao je sociolog Perica Ivić, prenosi Medijapar.

Ovi fakulteti su postali intenzivni centri debate. Univerzitetski plenumi su odlučivali o svakom koraku mobilizacije, izmišljajući efikasan oblik direktne demokratije.

Međutim, srpski studenti su se usudili da izađu van svojih uobičajenih uporišta kako bi se angažovali sa javnošću, organizujući duge marševe i biciklističke skupove i pokrećući kampanje poput "Student u svakom selu", prenosi francuski portal u opširnom tekstu.

Iako je pristup visokom obrazovanju sve rasprostranjeniji, status studenta zadržava određeni prestiž u Srbiji i svako poznaje studenta u svojoj porodici ili bliskom krugu. Direktan glas studenata bi stoga mogao da razbije monopol medija koje kontroliše režim.

Dok su "demokratske" opozicione stranke, bilo liberalne ili socijaldemokratske, sve diskreditovane zbog svog iskustva na vlasti tokom 2000-ih, studenti su direktno ušli u političku arenu, predstavljajući listu otvorenu za različite ličnosti iz civilnog društva.

Slično tome, u Albaniji, konzervativna Demokratska partija je gotovo podjednako snažno odbačena kao i socijalisti premijera Edija Rame, koji su na vlasti od 2013. godine.

Na izborima, manje stranke nikada nijesu uspjele da poljuljaju klijentelistički i korumpirani dvopartijski sistem koji je strukturirao albanski politički život od pada staljinističkog režima 1991. godine.

Upravo je ulazak mladih ljudi u političku arenu, kao i dijaspore, pozvanih da se vrate i demonstriraju u zemlji, poljuljao ovaj kruti sistem.

Albanija je, kao i Srbija, zemlja koja doživljava pad stanovništva, a prvi koji odlaze su mladi ljudi, posebno oni sa diplomama ili stručnim vještinama koje se mogu plasirati u inostranstvu - od zdravstvenih radnika do građevinskih stručnjaka. Pominjanje ovog egzodusa je stalna tema u protestima.

"Okupiramo naše univerzitetske zgrade jer ne želimo da emigriramo", proglasili su srpski studenti.

Ipak, oblici koje ova emigracija poprima su se promijenili. Tokom 2010-ih, čitave porodice su odlazile sa namjerom da trajno obnove svoje živote u novoj zemlji domaćinu.

Sada je mobilnost mnogo fluidnija. Mladi ljudi sa Balkana su odrasli u zemljama gdje liberalizacija evropskog viznog režima dozvoljava putovanja - Kosovo je posljednje imalo koristi od 2024. godine.

Mladi favorizuju niskotarifne aviokompanije koje povezuju sve gradove Balkana sa Njemačkom, Italijom ili skandinavskim zemljama za samo nekoliko eura, pod uslovom da se unaprijed rezervišu karte.

Mnogi su studirali u inostranstvu, a neki čak koriste prednost rada na daljinu kako bi naizmjenično živjeli u inostranstvu i u svojoj kući. Dok je prethodna generacija često odlazila gubeći svaku nadu da će vidjeti kako se njihova zemlja mijenja, današnja omladina je odlučna da postane pokretač transformacije, ocjenjuje francuski portal.

Već dugo, društveni protestni pokreti na Balkanu pozivali su se na Evropsku uniju, povezanu sa obećanjem demokratije i poštovanja vladavine prava. Međutim, generacija koja sad protestuje odrasla je u zemljama sa zvaničnim statusom kandidata za integraciju - priznatim 2012. za Srbiju, 2014. za Albaniju - ali bez ikakvog doživljaja da se ovaj proces materijalizuje.

Beskonačno čekanje je pomračilo evropske nade, posebno otkada se čini da je Unija napustila svoje demokratske zahtjeve, otvoreno podržavajući lidere koje sada demonstranti osuđuju, i to u ime "regionalne stabilnosti", ocjenjuje Medijapar.

Iako je više puta rekao da neće podnijeti ostavku, Edi Rama nastavlja da tvrdi da će biti "garant" evropskih integracija Albanije.

Predsjednicu Evropske komisije Ursulu fon der Lajen dočekao je 30. septembra u Tirani transparent razvijen ispred kancelarije premijera sa kojim je trebalo da se sastane, a na kojem je pisalo "Ne u Evropskoj uniji sa Ramom!".

Manje se kritikuje sama EU, a više njena saradnja sa lokalnim liderima. Međutim, ova Unija je izgubila veliki dio svog ugleda time što, čini se, balkanske zemlje posmatra malo više od rezervoara radne snage, jer su tu i prirodni resursi. To su litijum u Srbiji, voda iz rijeka širom Balkana, ali i turističke atrakcije albanske obale.

Zahtjevi za poštovanje vladavine prava, odbacivanje korupcije i borba za odbranu zajedničkih dobara, kao što su prirodni parkovi u Albaniji, pravo na studiranje u pristojnim uslovima ili pravo na život u zdravoj sredini, ne bi trebalo da zamagljuju duboku političku heterogenost protestnih pokreta, koja će se sigurno pojaviti, posebno ako Studentska lista u Srbiji obezbijedi većinu u sljedećem parlamentu.

Međutim, srpski sociolog Ivica Mladenović podsjeća da se trenutne mobilizacije, pored želje za odbranom zajedničkih dobara, razvijaju i u zapadnim zemljama koje u velikoj mjeri zavise od stranih investicija, dodao je Medijapar.