Hodanje s vremenom može tražiti manje energije: nije presudan samo...

Ilustracija, Foto: Shutterstock

Kad ista ruta poslije nekoliko sedmica djeluje lakše, objašnjenje nije nužno samo bolja volja ili navika. Nova sistematska analiza pokazuje da redovno fizičko vježbanje može poboljšati ekonomičnost hodanja kod zdravih odraslih, odnosno smanjiti metabolički trošak prelaska iste udaljenosti. To je koristan podsjetnik da napredak ne mora uvijek da se vidi na vagi, štoperici ili brojaču koraka.

Istraživači su objedinili 27 studija sa 36 intervencijskih grupa i ukupno 1.177 učesnika. Među njima je bilo 703 zdravih odraslih i 474 osobe sa neurološkim stanjima, uglavnom nakon moždanog udara, uz manji broj učesnika sa Parkinsonovom bolešću ili multiplom sklerozom. Aerobni trening, vježbe snage i drugi oblici dužeg programa vježbanja posmatrani su zajedno, a ukupni rezultat pokazao je umjereno poboljšanje ekonomičnosti hoda.

U praksi, bolja ekonomičnost znači da tijelu za hodanje određenom brzinom može biti potrebno manje energije. To može pomoći da svakodnevna šetnja, uspon ili odlazak do prodavnice djeluju podnošljivije. Ipak, nalaz ne znači da se pri istoj šetnji sagorijeva više kalorija, niti da je otkriven novi recept za mršavljenje. To je prvenstveno mjera efikasnosti kretanja, a ne neposredan dokaz gubitka kilograma ili prevencije bolesti.

Najjasniji rezultat zabilježen je kod zdravih učesnika. Kod osoba nakon moždanog udara poboljšanje je bilo manje i nije dostiglo statističku značajnost, dok je za druge neurološke grupe bilo premalo podataka za čvrste zaključke. Autori su procijenili da su heterogenost rezultata i rizik od pristrasnosti bili umjereni. Analiza takođe nije uspjela da pokaže da su vrsta treninga, intenzitet, učestalost ili trajanje sesije presudno mijenjali efekat, ali je za takvo poređenje vjerovatno nedostajalo statističke snage.

Za rekreativca je zato važnija dosljednost od potrage za savršenim protokolom. Brže hodanje, vožnja bicikla, plivanje ili prilagođen trening snage mogu se postepeno uključivati prema sposobnostima i interesovanju. WHO za odrasle preporučuje 150 do 300 minuta umjerene aerobne aktivnosti sedmično, ili 75 do 150 minuta intenzivne aktivnosti, uz jačanje velikih mišićnih grupa najmanje dva dana. I manja količina kretanja bolja je od potpune neaktivnosti i sve aktivnosti se računaju.

Dobar početak može biti kratka ruta koju je lako ponoviti, tempom pri kojem se disanje ubrza, ali razgovor još nije nemoguć. Trajanje i brzinu treba povećavati postepeno, posebno poslije duže pauze. Osjećaj da je ista ruta lakša, mogućnost da se pređe nešto dalje bez iscrpljenosti ili manja potreba za odmorom mogu biti korisni praktični znaci napretka, iako nijesu laboratorijsko mjerenje ekonomičnosti hoda.

Osobe sa srčanim ili plućnim bolestima, neurološkim stanjem, problemima ravnoteže, bolom ili nedavnom povredom treba da prilagode aktivnost uz savjet ljekara ili fizioterapeuta. Novi ili jak bol u grudima, nesvjestica, izrazita zaduha ili nagla slabost nijesu znakovi kroz koje treba „progurati” trening. Za većinu zdravih ljudi, međutim, najvažniji zaključak je jednostavan: ponavljano kretanje ne gradi samo kondiciju, već s vremenom može učiniti i samo hodanje efikasnijim.

Članak pripremljen uz podršku AI alata.