Nije do ploče nego do zločina...

Petak, 16. oktobar - Na početku jedan predlog: da na sljedećoj sjednici Skupštine bude ukinut Odbor za bezbjednost, a u slučaju da po poslovniku to nije moguće da se ukine bar TV-prenos...

Nije prvi put da odgovori službi bezbjednosti ne posluže ni za što osim za otvaranje novih rana familijama ubijenih, ali jeste krajnje vrijeme da bude posljednji...

I da se predstavnicima tih službi kaže: ako nemate ništa novo da saopštite onda je humanije da ćutite...

Zato što ni ožalošćenim porodicama ni javnosti ništa ne znači da su "nakon trostrukog ubistva u Danilovgradu policiji izdate 34 hitne mjere"...

A izjava da "policija tokom prvih sat i po nije imala precizne podatke o identitetu osumnjičenog, koji je u međuvremenu stigao do Herceg Novog" može da označi ili nesposobnost ili odsustvo predstave o vremenu ili nepoznavanje geografije...

Ili sve to zajedno...

Prvo, zbog toga što su u streljani postojale kamere i što je do "lica mjesta" sa kojeg je trebalo "izuzeti dokaz" potrebno od pet do sedam minuta vožnje...

Drugo, što je i "nakon pregleda snimaka nadzornih kamera potraga prvo bila usmjerena na vozilo kojim se osumnjičeni udaljio" a ne na "utvrđivanje njegovog identiteta"...

Zato što ubice tokom bjekstva lako mogu da zamijene vozilo, a identitet ne mogu nikako...

Ali ubica je stranac, nema ga u arhivi crnogorske policije?...

Nema, ali bilo ga je na njenim graničnim punktovima koje je baš prečesto prelazio, početkom jula čak osam puta za samo pet dana...

Je li realno da to nije probudilo ni trunku sumnje...

Mnogo je još pitanja na koja, mjesec i po nakon zločina, nema ni odgovora niti nade da će ih biti...

Upravu policije i Agenciju za nacionalnu bezbjednost - iz poštovanja prema porodicama trojice ubijenih - ne želim više ništa da pitam...

Vladu i Skupštinu moram...

Zašto je civilima bez ikakve provjere dozvoljeno da u streljanama ispaljuju prave metke, a u vlastitim domovima ne smiju da drže ni prazne pištolje...

I koja je logika da upotreba vatrenog oružja bude dozvoljena onima koji nemaju dozvolu čak ni za njegovo nošenje...

* * *

Subota, 17. oktobar - Dozvole za obraćanje javnosti nijesam smatrala neophodnim sve dok jedna poslanica crnogorskog parlamenta nije hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću - istina bez navođenja imena - uputila javni "otpozdrav na pismo"...

- Hrvatska, ako želi, može da bude partner ali ne i naredbodavac Crnoj Gori - tako je ona, ničim izazvana, to sročila...

Ako želi? Pa ne trebamo mi Hrvatskoj ništa, nego je ona potrebna Crnoj Gori...

Da se podigne sa dna do kojeg je samu sebe dovela prije tačno trideset pet godina...

Kad je - takođe ničim izazvana - ubila 116 hrvatskih civila i 194 branitelja nezavisne Republike Hrvatske...

I zarobila 433 u logorima u Morinju i Bileći...

I prognala 33.000 ljudi...

I uništila 2071 stambeni objekat...

I srušila spomenike kulture po Dubrovniku, koji je sam po sebi grad spomenik...

I ne mogu se ni ovi ni mnogi drugi zločini sad brisati "velikodušnom ponudom" da nam Hrvatska "ako želi može biti partner"...

A sve i da se nekim čudom mogu izbrisati, koja bi zemlja - ako baš ne mora - za partnera željela državu čija većina državljana još slavi nepomenika koji je tu zemlju prije tri i po decenije pocijepao na pola...

Ne dozvoljavajući joj, silom oružja, da se sa sobom sastavi tri i po godine...

A što se tiče naredbodavaca, samo kratko...

Uzroci pregovaračkih problema datiraju iz 1991. i naredbodavne odluke Crne Gore da "ispravimo greške priučenih boljševičkih kartografa"...

Bila je to naredba jedinstvenog DPS-a, oca ćerke partije zvane SNP...

Sad je godina 2026, Crnu Goru u Evropsku uniju obje partije hoće da uvedu upravo u tim granicama...

S tim što ih otac više ne bi ispravljao, a ćerka partija još nije načisto...

Ja jesam, ali s nečim drugim...

Da nije bilo tih i još nekih partija, ne bi danas bilo ni sporova ni pregovora...

Sa razloga što bi Crna Gora u Evropsku uniju ušla zajedno sa Hrvatskom...

* * *

Nedjelja, 18. oktobar - Da ni ostali koalicioni partneri u novoj vlasti ne odustaju od nekih ciljeva bivšeg režima iz devedestih, bilo je očigledno u TV-suočavanjima ove sedmice...

I uprkos činjenicama, kojih stariji učesnici mogu da se sjećaju a mlađi su mogli da se suoče tokom proteklih godina i decenija, i dalje otvaraju pitanje kopnenih granica sa Hrvatskom...

Da ratuju ne vjerujem da imaju namjeru, ali da im ta opasna priča služi za održavanje borbene gotovosti glasača uoči predstojećih izbora više je nego jasno...

Iako je država kojom upravljaju još prije dvadeset godina obnovila međunarodno priznanje upravo u gorepomenutim granicama "priučenih boljševičkih kartografa"...

I kamo sreće da se to dogodilo prije tri decenije i kusur kad su, prvo lord Karington - kojeg su državni mediji nazivali "olinjalim britanskim hohštaplerom" - a potom i Badinterova komisija, svim republikama bivše SFRJ ponudili mirno razgraničenje...

Crna Gora i Srbija izabrale su razgraničenje ratom i to odavno plaćaju, samo što je ovih dana cijena očiglednija...

Među sobom se još nijesu razgraničile...

* * *

Ponedjeljak, 19. oktobar - Nijesam ni ja uspjela da razgraničim što se danas događalo u Skupštini Crne Gore...

- Oko 280 studenata učestvovalo je u simulaciji rada parlamenta, u okviru projekta koji je organizovan u saradnji sa Univerzitetom Crne Gore, na inicijativu Kabineta predsjednika Skupštine Andrije Mandića, uz finansijsku podršku Evropske komisije kroz program "Građani, jednakost, prava i vrijednosti" - tako su objavili mediji...

I, u čemu je problem?...

Pa u tome što sam sve do ovog saopštenja bila ubijeđena da je sve ono što se u parlamentu događalo još od njegovog konstituisanja 27. jula 2023. godine bilo - simulacija...

* * *

Utorak, 21. oktobar - Kamo sreće da je samo simulacija bilo i ono što je odlučila Vlada, da kotorskom bazenu da ime Petar Drugi Petrović-Njegoš...

- Vi činite ono što znate, no ne znate što činite - ponovio bi da može njegov stric, Petar Prvi, svoju poslanicu od prije 204 godine...

Ovoga puta zaludu, nema tog sveca koji k poznaniju pameti, pristojnosti i prava preminulih na dostojanstvo može dovesti ovu besprizornu vlast...

I neljudski je bilo koju mrtvu dušu - Njegoševu naročito - izlagati ovakvom ruglu...

Kad je već tako onda "prema svecu i tropar"...

Definitivno, sad su se stekli svi uslovi da se Psihijatrijska klinika u Podgorici nazove imenom Vlade...

Još samo da kolektoru u Botunu daju ime Petar Prvi Petrović-Njegoš pa da svi obršimo u Kotoru, ali ne pored bazena...

* * *

Srijeda, 21. oktobar - Zaboravih glavno, onu spomen-ploču koja nije sporna zbog urbanističko-tehničkih uslova nego spornog natpisa. Koji ne da je s razlogom osporavan nego mora da bude izbrisan...

- Tokom agresije crnogorskih vojnika, rezervista i dobrovoljaca, izvedene pod komandom JNA na nezavisnu i suverenu Republiku Hrvatsku, ovdje je bio logor za zarobljene hrvatske civile i branioce - tako treba da piše na početku...

I to ne zbog Hrvatske, nego Crne Gore...

Zbog njenog, makar i zakašnjelog, suočavanja sa istinom mora biti izbrisan i dio nastavka u kojem se tvrdi kako su zločini počinjeni "da bi se osramotili ime i duh Crne Gore"...

Nijesu, to je gola laž, ime i duh Crne Gore osramotila je ona sama...

Rat za mir predvodilo je njeno državno rukovodstvo uz plebiscitarnu podršku njenih državljana, liše dvadesetak posto učesnika antiratnog pokreta...

Uzrok tog rata bilo je stvaranje velike Srbije, a to se ne zove sramota nego zločin agresije koji obuhvata:

1. Invaziju/vojni napad na teritoriju druge države;

2. Vojnu okupaciju;

3. Blokadu luka ili obala oružanim snagama;

4. Bombardovanje teritorije druge države...

I ne, ni ubijanje, ni ranjavanje ni mučenje civila ne smiju se ublažavati riječju sramota jer je riječ o ratnim zločinima...

I to se ni na spomen-ploči, niti bilo gdje bilo kada, ne smije prikrivati eufemizmima...

Ovim povodom, sramotom je prikladno nazvati recimo upotrebu ukradenih gaća tereze Kesovije umjesto alaj-barjaka...

Ili poharu konavoskih štala izvedenu pod nazivom "Spašavanje Tuđmanovih krava"...

Koje su, zahvaljujući nekim spasiocima u civilu, na kraju preminule na crnogorskoj teritoriji...

Najveća sramota ipak je obrazloženje koje je dala Vlada...

Da je spomen-ploča legalizovana zbog "pristupanja Evropskoj uniji", a ne kao znak stida zbog okupatorskog rata...

Jedinog sramotnog u četiristogodišnjem oslobodilačkom ratovanju države Crne Gore...

* * *

Četvrtak, 22. oktobar - Za ono što je (i) ovoga puta izgovorila komesarka Marta Kos ne mogu da nađem prikladne riječi...

Za one koji su odabrali da više vjeruju njoj nego vlastitim očima nađoh tri: piši im pamet...

Sa tog razloga ja biram kraj pisanja...

Samo za danas, da se oni koji još vjeruju u europske bajke slučajno ne obraduju...

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")