
Psiholozi savetuju da odvojimo više vremena za sebe kako bismo svom mozgu pružili priliku da se opusti i obnovi energiju.
Oglas
Ljudi su društvena bića. Evoluirali smo u grupama i osvojili svet u velikim porodičnim zajednicama koje nazivamo civilizacijama. U osnovi, potrebno nam je društvo drugih ljudi, piše Science Focus.
Zašto onda s vremena na vreme poželim da budem jedina osoba na planeti?
Želja da budemo sami može da bude jednako snažna kao i naš instinkt da tražimo društvo prijatelja i porodice.
Istraživači čak imaju i naziv za ovaj osećaj: aloneliness, odnosno neprijatnost koju osećamo kada nemamo dovoljno vremena za sebe. To je svojevrsna suprotnost usamljenosti i opisuje negativne simptome i emocije koje se javljaju kada nam nedostaje vreme koje možemo da provedemo sami.
Prednosti vremena provedenog nasamo
Roditelji koji se suočavaju sa šest nedelja školskog raspusta u ovo doba godine postaju posebno razdražljivi. Taj osećaj poznat je i ljudima koji žive u stanovima sa mnogo cimera ili rade u okruženjima prepunim ljudi, poput škola i bolnica.
Zanimljivo je da ideja o samoći privlači pažnju velikog broja ljudi. Jedna od njih je i dr Tui-Vi Ngujen, profesorka psihologije na Univerzitetu u Daramu. Njeno istraživanje pokazuje da je važno da povremeno budemo sami jer nam to omogućava da se oporavimo od stresa.
„Jedna stvar koju dosledno primećujemo u svojim istraživanjima jeste da je vreme provedeno nasamo veoma korisno za regulisanje emocija“, kaže ona.
„U jednom istraživanju izazvali smo stres na početku eksperimenta. Zatim smo učesnike smestili u prostoriju u kojoj su bili sami. Već nakon kratkog perioda od 15 do 30 minuta mogli smo da primetimo kako se njihove emocije smiruju i nivo stresa opada.“
Zanimljivo je da ovo stišavanje emocija nije imalo isti efekat kada su učesnici bili u prostoriji sa još jednom osobom. Možda je to zato što je samoća vreme za odmor i obnavljanje energije.
Vreme provedeno nasamo može biti korisnije ako ga ispunimo nekom aktivnošću, poput šetnje u prirodi ili bavljenja kreativnim hobijem.
Bes, anksioznost i preterana uzbuđenost zahtevaju određeni mentalni napor, ali čini se da sve to počinje da nestaje kada dobijemo trenutak samo za sebe.
Ngujen je utvrdila da postoje i fizički efekti. „Kortizol posmatramo kao pokazatelj stresa, a njegov nivo opada kada smo sami“, kaže ona.
Osećaj smirenosti nije jedina prednost. Istraživanje sprovedeno tokom karantina zbog pandemije kovida 19 pokazalo je da vreme provedeno nasamo može da podstakne kreativnost. Druga istraživanja ukazuju na to da samoća može da poboljša saosećanje prema sebi i otpornost na stres.
Usamljenost i samoća nisu isto
Sve ovo može da zvuči iznenađujuće onima koji su slušali da je usamljenost postala epidemija, i to opasna. Ona se povezuje sa lošijim mentalnim zdravljem, ali i povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti i prevremene smrti.
Međutim, postoji velika razlika između samoće i izolacije. Usamljenost je nešto što ne možemo uvek da izaberemo, dok je samoća nešto čemu možemo da težimo i što možemo da organizujemo tako da nam najviše prija.
Prvi korak je da vreme koje provodimo sami ispunimo određenim aktivnostima, kaže Ngujen.
„Ponekad, kada je to vreme potpuno neispunjeno, ljudima postaje teško da se nose s njim. Zato je dobro da sebi zadamo nešto čime ćemo se baviti.“
U jednom od svojih eksperimenata, Ngujen je tražila od učesnika da razvrstavaju stotine olovaka. Pokazalo se da im je to bilo prijatnije nego da samo sede i ne rade ništa. Jedno ranije istraživanje čak je pokazalo da bi neki ljudi radije sami sebi zadali blage električne šokove nego da sede bez ikakve aktivnosti.
Ngujen u slobodno vreme pravi minijaturne modele, što deluje kao zdravija opcija. Čitanje, baštovanstvo, slaganje slagalica ili crtanje takođe su dobri načini da ispunimo vreme.
„Počnite sa aktivnošću koja će vam angažovati ruke“, savetuje ona, ali upozorava da ne bi trebalo automatski da posežemo za telefonom.
Ngujen istražuje da li uređaji koji nam odvlače pažnju mogu da ometaju mentalne procese koji se odvijaju dok smo sami.
„Kada smo sami, imamo priliku da razmišljamo i osvrnemo se na svoj dan. Međutim, telefoni su osmišljeni tako da nam privlače pažnju, pa umesto toga počinjemo da obavljamo više stvari istovremeno“, kaže ona.
Još jedan savet je da izađemo iz kuće, naročito ako u njoj stalno ima mnogo ljudi.
„Ako ste neprestano u okruženju koje izaziva visok nivo stresa, možda nećete moći da se mentalno odvojite od njega čak ni kada ste sami. Zato mnogi roditelji osećaju potrebu da izađu iz kuće. Postoji razlika između vremena provedenog nasamo i vremena koje posvećujemo sebi“, kaže Ngujen.
Teme
