Kineska baza u Laosu

(oslobodjenje.ba)

Krajem prošlog mjeseca Narodna Republika Kina je - uz Džibuti i Kambodžu - u Laosu, bez pretjerane pompe, otvorila svoju treću vojnu bazu u inozemstvu pod nazivom “Zajednički kinesko-laoški centar za obuku” na aerodromu Ban Keun, što se u Pekingu označava kao korak bliže težnjama da Kina bude svjetska supersila. Očevidno je da Kina sistematski širi mrežu svojih prekomorskih vojnih baza kako bi osigurala status globalne supersile, zaštitila svoje ekonomske interese i parirala vojnoj dominaciji SAD-a.

Premda Kina još daleko zaostaje za Sjedinjenim Američkim Državama (koje imaju stotine baza širom svijeta), Peking ubrzano mijenja geopolitičku mapu. S ovom bazom pretekla je SAD koje su također imale aspiracija prema Laosu, koji se nalazi u Jugoistočnoj Aziji i zauzima vrlo važan geopolitički položaj zbog svoje strategijske lokacije i bogatih prirodnih resursa. Pomenuta laoska zračna luka je tijekom Vijetnamskog rata (1955-1975) služila kao tajna baza američke CIA, kojom je upravljala kompanija Air America i to, kako se komentira na Zapadu, predstavlja ozbiljan geopolitički izazov SAD-u i trn u oku Donalda Trumpa koji je vjerojatno smatrao da se s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, za vrijeme njihovog nedavnog susreta u Washingtonu, dogovorio o podjeli interesnih sfera. Unatoč širenja vojnih baza u inozemstvu, ima onih koji misle da Kina ne može parirati globalnom vojnom dosegu SAD-a, jer naprimjer laoska pomorska baza u Reaumu ne pridonosi mnogo u smislu projekcije moći i ne približava kinesku mornaricu mjestima na koja želi ići.

Kina svoju vojnu strategiju temelji na konceptu aktivne obrane, modernizaciji Narodno-oslobodilačke armije i cilju da do sredine 21. stoljeća postane svjetska vojna sila prve klase, a njihova službena doktrina nalaže da ona ne napada prva, ali da snažno odgovara na svaku prijetnju suverenitetu, teritorijalnom integritetu i interesima Komunističke partije. Pojedini vojni analitičari smatraju da je Kina sila s ogromnim teritorijalnim rasponom, ali da može biti sila u više od jednog dijela svijeta. Generalni tajnik NATO-a Mark Rutte je u jednom intervjuu prošle godine rekao da je jačanje kineskih oružanih snaga i ulaganja u vojnu industriju i obrambene sposobnosti zapanjujuće.

Kina za vojsku izdvaja 1,78 trilijuna juana (oko 230 milijardi eura), čime drži drugo mjesto iza SAD-a; ubrzano širi svoje nuklearne kapacitete, s procjenom od oko 600 operativnih bojevih glava uz cilj dosezanja više od 1.000 do 2030. godine; sa 700 plovila kineska mornarica najveća je na svijetu, uz brzu gradnju novih nosača zrakoplova i podmornica; raspolaže s više od 2.500 zrakoplova i oko 2.000 borbenih, uključujući nevidljive (stealth) lovce poput J-20, a s više od dva milijuna aktivnih vojnika najveća je borbena sila na svijetu. Po partijskom diktatu, kineska vlada u obrambene pripreme uključuje domaće kompanije koje proizvode dronove za vojsku, kao i one koje se bave vještačkom inteligencijom (kao što je Baidu) koje surađuju s vojnom industrijom. U funkciju obrane uključene su i kineske kompanije za brodski transport koje sudjeluju i u prekooceanskim transportnim vježbama.

Narodne Republika Kina se razvija i raste u svakom pogledu, ali njen najveći problem je Tajvan, de facto neovisna otočna država smještena u Tihom oceanu, otprilike 180 km udaljena od kineskog kopna i to predstavlja jedno od najsloženijih političkih i sigurnosnih žarišta na svijetu. Kinesko vodstvo vidi Tajvan kao dio Kine, ali od prije više od 70 godina faktički postoje dvije kineske države: komunistička Narodna Republika Kina i Republika Kina, koja se službeno tako zove, iako ju svi poznaju pod imenom otoka Tajvana na kojem se nalazi. Ta otočna zemlja se od kraja 80-ih godina od diktature razvila u demokraciju i, prema mnogim mišljenjima, spada u politički najstabilniju demokraciju u Aziji.

Kina učestalo organizira vojne vježbe u Južnom kineskom moru, upada u tajvanski zračni prostor i ne isključuje mogućnost primjene vojne sile zbog ponovnog ujedinjenja, ali Tajvan u SAD-u ima svog zaštitnika. Tajvan je svjetski lider u proizvodnji poluvodiča i čipova (preko 60% svjetske proizvodnje preko kompanije TSMC), što ga čini strateški važnim za svjetsku globalnu ekonomiju. Tajvanski proizvođač TSMC glavni je dobavljač naprednih čipova za američke tehnološke divove kao što su Apple, Nvidia, Google i Microsoft. Očevidno Trump zbog čipova, unatoč kineskih upozorenja, štiti Tajvan što potvrđuje da je zarad ekonomije spreman da možda i zarati s Kinom.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")