Na padinama Dajbabske gore, na mestu gde se spajaju tišina prirode i istorije, u prelepom ambijentu i senci starih maslina ušuškao se manastir Dajbabe, jedna od najfascinantnijih pravoslavnih svetinja na Balkanu.
Dok spoljašnji izgled crkve, podignute 1897. godine otkriva samo skromniji trem sa dva zvonika prislonjena uz stenu, njena stvarna unutrašnjost krije se duboko pod zemljom.
Ova jedinstvena crkva posvećena Uspenju Presvete Bogorodice u potpunosti je smeštena u prirodnom pećinskom sistemu koji ima autentičan oblik krsta.
Istorija ove podzemne svetinje neraskidivo je vezana za ime njenog osnivača, Svetog Simeona Dajbabskog, rođenog na Cetinju 1854. godine kao Savo Popović.
RINA
Nakon školovanja u Kijevskoj duhovnoj akademiji i službovanja u manastiru Ostrog, otac Simeon je započeo gradnju ovog hrama podstaknut čudesnim svedočanstvom čobanina Petka Ivezića, kasnijeg jeromonaha Platona.
Dečak je preneo monahu viziju o skrivenom svetom mestu i podzemnim riznicama u kojima su se, prema predanju, skrivale mošti iz starih vekova pred najezdom Turaka.
Manastir Dajbabe
"Prema narodnom verovanju, koje se kod nas prenosi sa kolena na koleno otac Simeon je sopstvenim rukama kopao i proširivao pećinske kanale, prilagođavajući prostor za bogosluženje. Ono što Dajbabe čini neponovljivim u svetu umetnosti jeste činjenica da je svetitelj lično oslikao unutrašnjost pećine, koristeći prirodne neravnine i obline stena kako bi na njima oživeo likove svetaca,"kaže za RINU jedan od starijih meštana naselja Dajbabe.
"Freske izranjaju direktno iz grubog kamena, a zbog visoke vlage i specifičnog ambijenta, podzemne galerije ostavljaju utisak ranohrišćanskih katakombi. Manastir je ubrzo postao duhovno utočište, a u njemu se i danas čuvaju čudotvorne mošti Svetog Simeona, kanonizovanog 2010. godine, stara ruska plaštanica i ikona Bogorodice Jerusalimske doneta 1915. godine", navodi on.
