Suše i vrućine udaraće na novčanike: Crnu Goru čeka 5,7 milijardi...

Voda bi u Crnoj Gori mogla postati teže dostupna i skuplja, a klimatske promjene mogle bi podići i cijene hrane i električne energije. Istovremeno, državu u narednoj deceniji očekuje ulaganje u zaštitu infrastrukture, privrede i stanovništva od sve izraženijih klimatskih rizika, koje se mjeri mijardama eura.

Pregovarač sa Evropskom unijom i šef Radne grupe za poglavlje 27 Nenad Vitomirović upozorava da će se posljedice klimatskih promjena najprije osjetiti u svakodnevnom životu građana, dok Crna Gora mora preispitati i razvoj turizma, koji se i dalje previše oslanja na nekoliko ljetnjih mjeseci na primorju i zimsku sezonu na planinama.

Govoreći o onome što bi građani prvo mogli osjetiti, izdvaja dostupnost i cijenu vode, pa cijene hrane i struje. Duže suše i visoke temperature, objašnjava, povećavaju potrošnju vode upravo u vrijeme kada je može biti manje, dok istovremeno rastu potrebe stanovništva, poljoprivrede, turizma i energetike. Klimatski udari na poljoprivredu mogu podići cijene hrane i kada se dese van Crne Gore, zbog njene zavisnosti od uvoza.

Za cijenu prilagođavanja, tvrdi Vitomirović, još nije odgovorno iznositi konačan iznos - zavisiće od klimatskih scenarija, stanja infrastrukture i mjera koje država izabere. Poziva se, međutim, na procjenu Svjetske banke od oko 5,7 milijardi dolara ulaganja u narednih deset godina.

Novac bi, između ostalog, trebalo usmjeriti na otpornije puteve, vodovode, zaštitu od poplava, bolje upravljanje šumama i efikasnije službe.

Dio se može obezbijediti iz IPA fondova, programa EU LIFE, Investicionog okvira za Zapadni Balkan i Zelenog klimatskog fonda, a nakon ulaska u EU i iz kohezijskih i strukturnih fondova. Ali odgovornost za ulaganja neće biti samo na međunarodnim partnerima.

“Država i lokalne samouprave moraće da obezbijede kofinansiranje, pripreme projekte i dugoročno održavaju izgrađenu infrastrukturu”, upozorio je, dodajući da i privreda mora ulagati u svoje objekte, snabdijevanje i zaštitu zaposlenih.

Teret, insistira, mora biti raspoređen pravedno, uz princip “zagađivač plaća” gdje za to postoje osnove i bez prebacivanja najvećeg dijela troškova na najsiromašnija domaćinstva. Nije, međutim, alternativa odustati od ulaganja.

“Pitanje nije da li ćemo platiti, već da li ćemo novac planski ulagati u prevenciju ili ćemo višestruko više trošiti na saniranje posljedica”, naglašava Vitomirović.

VIŠE TURISTA NE ZNAČI I BOLJU SEZONU

Promjenu turističkog modela Vitomirović smatra neizbježnom, i to ne samo zbog klimatskih promjena.

Crna Gora je, ocjenjuje, davno trebalo da napusti razvoj zasnovan gotovo isključivo na nekoliko ljetnjih mjeseci i uskom pojasu primorja. Gužve na putevima, nedostatak parkinga i pritisak na vodovod, kanalizaciju i elektroenergetsku mrežu već utiču na kvalitet turističke ponude i život lokalnog stanovništva.

“Više turista ne znači automatski i uspješniji turizam”, naglašava.

Umjesto da se uspjeh sezone mjeri prvenstveno brojem gostiju i noćenja, predlaže praćenje potrošnje po gostu, dužine boravka, prihoda destinacije, opterećenja infrastrukture i zadovoljstva stanovnika.

Naglašava da to ne znači odustajanje od sunca i mora. Prema njegovim riječimam, jun, septembar i oktobar mogli bi imati veću ulogu na obali, dok bi planinski predjeli tokom ljetnjih vrućina nudili odmor na prijatnijim temperaturama.

“Sjever ne treba posmatrati kao konkurenciju jugu, već kao njegovu dopunu”, kaže, navodeći da bi kombinovanje boravka na primorju i planinama produžilo odmor i rasporedilo potrošnju na više lokalnih zajednica.

Podsjeća na to da je Žabljak ove godine bilježio rast turističkog prometa od 38 odsto u maju, 60 u junu i 48 u julu, dok je u Kolašinu broj registrovanih gostiju bio veći 15 odsto u junu i 25 odsto u julu. U registrovanom privatnom smještaju u Kolašinu tokom prvih 25 dana avgusta zabilježen je rast od 45 odsto.

OD SKI DO TURISTIČKIH CENTARA

Vitomirović, međutim, ističe da ti podaci nijesu dokaz da turisti zbog vrućina masovno napuštaju primorje.

Promjene se ne završavaju ljeti, a sve manje pouzdan snijeg i skuplje osnježavanje, kaže, upozorenje su da se budućnost planinskih destinacija ne može osloniti samo na skijanje.

Podsjeća na francuske ski-centre “Grand Puy” i “La Sambuy”, zatvorene poslije godina sa nedovoljno snijega i ekonomskih problema, kao i na švajcarski “Braunvald”, koji od ove sezone napušta tradicionalno skijanje.

“Zato od modela ski-centara moramo preći na model turističkih centara. Skijanje treba da ostane važan dio ponude tamo gdje za to postoje uslovi, ali više ne smije biti jedini stub na kojem počiva ekonomija planinske destinacije”.

Kolašin, Žabljak i druge planinske destinacije, smatra, treba da razvijaju planinarenje, biciklizam, ruralni i gastronomski turizam, sportske pripreme, događaje i druge sadržaje tokom cijele godine.

Upozorava, pak, da razvoj sjevera ne smije postati preslikavanje masovnog turizma i infrastrukturnih problema sa obale.

GRADOVI NIJESU SPREMNI ZA ONO ŠTO DOLAZI

Na pitanje jesu li crnogorski gradovi i turistička mjesta planirani za klimu narednih nekoliko decenija, Vitomirović kaže da nijesu u dovoljnoj mjeri. Infrastruktura i način gradnje uglavnom se, navodi, oslanjaju na istorijske klimatske podatke, dok se i prostor i klima mijenjaju. Zbog sve intenzivnije izgradnje i veće vrijednosti imovine, čak i nepogoda slična onoj iz prošlosti danas može nanijeti daleko veću štetu.

“Klimatske projekcije zato moraju postati sastavni dio prostornih i urbanističkih planova”, ističe.

To podrazumijeva ne samo provjeru da li objekat zadovoljava današnje standarde, već i može li čitav kvart ostati bezbjedan i funkcionalan za 30 ili 50 godina. Klima-uređaji, upozorava, nijesu dovoljni za zaštitu od ekstremnih vrućina. Gradovima su potrebni izolovani i energetski efikasni objekti, prirodno provjetravanje, hlad, drvoredi, parkovi, propusne podloge, bolja odvodnja i očuvanje odraslih stabala, posebno oko škola, vrtića, zdravstvenih ustanova i stajališta javnog prevoza.

“Odraslo stablo i njegova krošnja ne mogu preko noći biti zamijenjeni ukrasnim zelenilom ili novom sadnicom”, poručuje, upozoravajući da klimatska otpornost mora postati kriterijum i pri rekonstrukciji postojećih djelova grada.

NAGRADA, ALI I UPOZORENJE

Za Vitomirovića nedavno priznanje Crnoj Gori - World Travel Awards za vodeću evropsku destinaciju za prirodu 2026, nije samo turistički uspjeh, već i podsjetnik da očuvanje prirode mora imati mnogo veću težinu u razvojnim odlukama države.

Više od dvije godine, navodi, vizija je da se očuvanje prirode poveže sa razvojem ekonomije i boljim životom građana. Posebno se to odnosi na turizam, u kojem su kvalitet prostora, očuvanost predjela, čisto more i rijeke osnova ponude i važan razlog zbog kojeg gosti biraju Crnu Goru.

“Zaštita prirode i sprečavanje njenog uništavanja moraju se posmatrati i kao pitanja ekonomske sigurnosti države. To ima jednaku težinu za sjever, centralni dio i jug Crne Gore. Nesreća koja bi izazvala veliko zagađenje mora u Boki, razoran šumski požar u Nacionalnom parku Durmitor ili širenje invazivnih vrsta koje narušavaju ekosistem Skadarskog jezera imali bi posljedice koje daleko prevazilaze neposrednu ekološku štetu. Takvi događaji mogu ugroziti turističku sezonu, prihode preduzeća i domaćinstava, radna mjesta, ribarstvo, poljoprivredu i vrijednost prostora, uz velike troškove sanacije i obnove”, naglasio je.

Posljedice se, dodaje on, ne završavaju uklanjanjem zagađenja ili gašenjem požara, a obnova ekosistema može trajati godinama, dok se izgubljeno povjerenje gostiju i reputacija destinacije često vraćaju mnogo sporije od turističkog prometa.

Prema njegovim riječima, očuvanje rijeka, šuma, jezera i obale znači i očuvanje mogućnosti da lokalno stanovništvo dugoročno zarađuje kroz turizam, poljoprivredu, usluge i druge održive djelatnosti.

Kao konkretan primjer povezivanja ekologije i ekonomije navodi podršku Eko-fonda, kroz koji je obezbijeđeno više od 2,2 miliona eura za energetsku efikasnost 16 hotela, uz poseban program od 500.000 eura namijenjen privatnim izdavaocima smještaja i seoskim domaćinstvima.

U saradnji Ministarstva, Eko-fonda i Globalnog fonda za životnu sredinu obezbijeđeno je i 151.904 eura za obnovu tradicionalnih kamenih terasa - suvozida, za 24 krajnja korisnika, bez njihovog finansijskog učešća.

Takvim ulaganjima, objašnjava, istovremeno se čuvaju poljoprivredno zemljište, biodiverzitet i autentični pejzaž, koji su važna osnova domaće proizvodnje i ruralne turističke ponude.

Na ekonomski potencijal očuvane prirode, prema njegovim riječima, ukazuju i rezultati nacionalnih parkova. Prema presjeku objavljenom u septembru, imali su 13 odsto više posjeta i 10 odsto veće prihode od ulaznica nego u uporedivom prošlogodišnjem periodu.

“Upravo zato mrežu ‘Natura 2000’ vidimo i kao razvojnu šansu - da zaštitom prirodnih vrijednosti sačuvamo osnovu za održivo poslovanje i dugoročnu ekonomsku sigurnost građana.

Za ostvarivanje te šanse potrebni su kvalitetno planiranje, procjena rizika i kapaciteti za stvarnu zaštitu i upravljanje tim područjima. Pravi uspjeh biće da međunarodnu prepoznatljivost pretvorimo u trajan kvalitet destinacije i bolji život građana.

Ako priroda predstavlja razlog zbog kojeg nas svijet nagrađuje, njeno očuvanje mora imati odgovarajuću težinu u našim razvojnim odlukama”, zaključio je Vitomirović.