Muhamed Ahmuljić osvojio prvo mjesto na pjesničkom konkursu “Dana...

Kao završnica sedmih “Dana Mila Boškovića” u Centru za kulturu Kolašin upriličeno je svečano uručenje nagrada pobjednicima ovogodišnjeg pjesničkog konkursa, uz prigodan program, prenosi medijska agencija Media biro.

Na pjesnički konkurs posvećen Milu Boškoviću ove godine su prispjele 142 pjesme, a odluku o dobitniku nagrade donio je žiri u sastavu: prof. dr Tatjana Đurišić, predsjednica, i članovi Nataša Peković i Edin Smailović.

Prva nagrada u iznosu od 500 eura dodijeljena je Muhamedu Ahmuljiću za pjesmu "Trojanski konj na porodiljnom odjelu". Odluku žirija obrazložila je Đurišić.

"Izdvojile su se tri pjesme. Gotovo jednoglasno smo odabrali. Pjesma "Trojanski konj na porodiljnom odjelu" je zaslužila prvo mjesto. Šta je bilo zbunjujuće? Identitet autora. Ja sam od početka pošla od pogrešne pretpostavke da je takvu pjesmu koja je tako agresivno nastrojena prema muškom principu morala napisati jedna dama iliti žena. Međutim, ispostavilo se da je autor muškarac. I to je cijeloj priči proširilo semantičko polje. To je bilo ugodno iznenađenje da muškarac uspio i da sagleda svoju destruktivnu ulogu u svijetu. Jer taj Trojanski konj koji se porađa - rađa rat, rađa sistem, rađa dokumenta, rađa administraciju. Rađa sve ono što uništava čovjeka i ljudskost. Autor te pjesme je rođen 2002. godine, a pjesma je izuzetno zrela u ideološkom smislu. Jer ideološka ravan književnog teksta je nešto što se najteže osvaja. Nauče vas da pišete, da koristite neke fraze. Međutim, da vi složeno organizujete ideološku ravan svog književnog teksta, bez obzirna na to da li je to roman, da li je lirika ili drama, to je najteže i zahtijeva zrelost. I naravno i načitanost. A posebno ove kontradikcije da vi imate poigravanje, to definitivno s nekim posebno ustaljenim šemama, to ne ide tako rano. Tako da bih ja rekla da ovdje imamo vrlo ozbiljnog pjesnika koji će tek izrasti u velikog pisca,“ ispričala je Đurišić.

Ahmiljić je u video-poruci istakao da nije očekivao da će biti ovogodišnji dobitnik, iz razloga jer je smatrao da će angažovanost koju pjesma nosi postati određena udaljenost prema njoj.

"Prevario sam se i ponosan sam na ovo postignuće čisto iz razloga jer smatram da književnost počinje upravo ondje gdje se naša uvjerenja dovode u pitanje, ondje gdje jezik više ne služi samo da opiše svijet u kojem živimo, već da i preispituje sve ono što mi smatram prirodnim, normalnim i neupitnim. Ovu nagradu ću nositi kao podsjetnik, ali i kao odgovornost na pisanu riječ koju njegujem,“ naveo je Ahmuljić.

Druga nagrada u iznosu od 300 eura dodijeljena je Aleksandru Mitroviću za pjesmu "Disecirana melanholija", a treća nagrada, u iznosu od 200 eura, Marini Nikolić za pjesmu "Esperanto".

„Sa poezijom Mila Boškovića sam se upoznala zahvaljujući vama. Kao što sam sigurna i da su se na isti način upoznali mnogi mladi pjesmici tokom ovih godina, imam ovdje u svojoj biblioteci knjigu Psalmi koju sam nabavila i kao blago i kao inspiraciju, a i kao uspomenu na radost što sam bila dio sjećanja na tog velikog pjesnika i pisca. On kaže - Ne pominji smrt, nećemo je spominjati jer je pobijeđena njegovim djelima i ovo veče je sve od toga. Kao neko ko piše od djetinjstva i ko je značajan dio života posvetio poeziji, svjesna sam da je za pjesnike i pisce najbolji sudija vrijeme. Milo Bošković je tragao za načinom da kroz poeziju traje, a kada se zadužbina pjesnika čuva u zavičaju i kada se tako predano širi po svijetu i njeguje kao što to ova manifestacija čini godinama, to znači da pjesnik nije uzalud tragao, a pruža nadu i nama ostalima da poruke koje ostavljamo mogu trajati i poslije nas", kazala je u svojoj video-poruci autorka Marina Nikolić.

Na početku svečanosti u ime organizatora prisutne je pozdravila bibliotekarka JU Narodne biblioteke "Ljubo Anđelić" Danijela Đukić

„Sedam godina stihova, i u njima svega. I svjetla, i mraka, i sreće, i tuge. Kao u životu. Sedam godina pjesama, koje su iz različitih gradova, iz različitih životnih iskustava, i različitih pjesničkih svjetova pronalazile svoj put do Kolašina. A sve je počelo pitanjem, Ko je pjesnik čija je bista gotovo zaboravljena godinama stajala u jednom kolašinskom parku? To pitanje otvorilo je prostor za mnogo veće traganje. Za čovjekom, pjesnikom i njegovim djelom. Danas, kada obilježavamo sedme Dane Mila Boškovića i sedmi konkurs za pjesničku nagradu, s posebnom pažnjom gledamo na godine koje su iza nas. Ne da bismo ih prebrojali, već da bismo vidjeli šta je u njima ostalo. A ostale su knjige, ostale su pjesme, ostali su susreti, ostala su imena autora koji su svoje stihove slali u Kolašin, često iz gradova i sredina koje nisu imale nikakvu neposrednu vezu s našim gradom, osim one najvažnije veze koju stvara književnost. Od gotovo zaboravljene biste stigli smo do toga da se o Milu Boškoviću danas govori, piše i istražuje, da njegovo ime okuplja pjesnike iz različitih sredina i da njegovo stvaralaštvo dobija nove čitaoce,“ istakla je Đukić.

Đukić je izrazila posebno zadovoljstvo što je stvaralaštvo Mila Boškovića postalo predmet stručnog i akademskog proučavanja, te je tako u nastavku programa izlaganje imala profesorica Nataša Peković koja je ove godine odbranila magistarski rad posvećen književnom djelu Mila Boškovića.

„U rukopisnoj zaostavštini Mila Boškovića ostalo je između ostalog ono što tek treba da bude istraživano, to su tri njegove drame i Milova kratka priča koja kao i njegovi ostali književni tekstovi komunicira neposredno sa književnom tradicijom, a ta kratka priča komunicira s jedne strane sa onima koji su bili začetnici kratke priče - recimo sa književnim tekstovima Edgar Allan Poa. U svojim književnim tekstovima Milo pokazuje izuzetnu erudiciju, pokazuje poznavanje izuzetno širokog književnog spektra. Jedan značajan broj njegovih kratkih priča ima socijalni karakter, ali ipak je uspio da se odupre onome što je socijalistička književnost zahtijevala - kako je to uradio u poeziji i prozi tako je to uradio i u kratkim pričama. Ostaje još mnogo istraživačkog rada, ostaje još vraćanja duga Milu Boškoviću iz aspekta proučavanja njegovih eseja i tekstova o književnosti kao i istraživački rad na njegovom dramskom opusu pogotovo zato što je pisanje drama izuzetno rijetko. Pogotovo kod pisaca koji su se bavili prevashodno poezijom i prozorom,“ ispričala je Peković.

Završnicu sedmih Dana Mila Boškovića svojim recitacijama su oplemenili voditelj programa Nikola Šćepanović i učenica Iva Kljajić.