Školski sport mora da bude temelj zdravih navika budućih generacija

Školski sport trebalo bi da bude mnogo više od takmičenja, medalja i otkrivanja budućih šampiona.

Njegova osnovna uloga je da djeci omogući pravilan razvoj, usvajanje zdravih navika, druženje i upoznavanje sa različitim sportovima. Ipak, pretrpane škole, nedostatak prostora i nedovoljna ulaganja otežavaju kvalitetnu realizaciju nastave fizičkog vaspitanja i organizaciju školskih sportskih aktivnosti.

Kako unaprijediti sistem, uključiti veći broj djece i stvoriti uslove da sport postane sastavni dio njihovog odrastanja, bila je tema panela „Školski sport kao temelj vrhunskih rezultata“, u okviru konferencije „Sport iz drugog ugla“, koji su organizovali Sportfem i Sekretarijat za sport Glavnog grada.

Velimir Vlahović, profesor fizičkog vaspitanja u OŠ Pavle Rovinski, ukazao je na svakodnevne probleme sa kojima se suočavaju profesori, posebno u gradskim školama u kojima veliki broj učenika i ograničeni prostorni kapaciteti otežavaju realizaciju nastave.

„Posebno gradske škole imaju veliki problem prevelikog broja djece. To je situacija kakva jeste - možemo da kukamo ili možemo da se trudimo da je prevaziđemo, ali bez bolje infrastrukture teško možemo kvalitetno da realizujemo nastavu fizičkog vaspitanja. Potrebno je da se uključi više aktera, da se gradi više škola i da se kapaciteti prilagode današnjem broju učenika“, istakao je Vlahović.

Kada se u istoj sali nađu učenici iz više odjeljenja, teško je organizovati kvalitetan čas, a povećava se i rizik od povreda. Profesori se zato često snalaze u skladu sa mogućnostima, koristeći otvorene terene kada vremenski uslovi to dozvoljavaju ili tražeći alternativna rješenja.

Vlahović smatra da je neophodno unaprijediti i sam program fizičkog vaspitanja. Posebno važnim vidi uvođenje bazičnih sportova od najranijeg uzrasta, kako bi djeca na vrijeme razvila osnovne motoričke sposobnosti i stekla temelje za dalje bavljenje sportom.

„Uveo bih fizičko vaspitanje prije svega u vrtiće, jer ako djeca nemaju adekvatan program u najranijem uzrastu i nižim razredima, kasnije je sve teže nadoknaditi propušteno. Zašto djeca ne bi kroz niže razrede savladavala bazične sportske discipline, poput atletike i gimnastike? Tako bismo dobili spremniju i zdraviju djecu za nastavak bavljenja sportom i njihovo kasnije usmjeravanje“, istakao je.

Školski sport ne bi trebalo posmatrati samo kroz takmičarski rezultat i mogućnost da se prepoznaju talentovani pojedinci. Njegova vrijednost ogleda se i u razvoju ličnosti, učenju fer-pleja, empatije i timskog duha.

„Takmičarski dio je samo jedan segment školskog sporta. Ja najveći fokus stavljam na rekreaciju. Važno je da djeca osjete radost sporta, da budu aktivna i da zavole fizičku aktivnost, a ne da sve bude naša ambicija za osvajanjem medalja. Mi treba da stvorimo zdravu bazu, populaciju koja hoće i želi da se bavi sportom“, naglasio je Vlahović.

Da školski sport mora imati širu društvenu ulogu, istakao je Miloš Stijepović iz Sekretarijata za sport Glavnog grada. Prema njegovom mišljenju, rezultat ne bi trebalo da bude glavni kriterijum uspjeha, jer je važnije da djeca kroz sport nauče da sarađuju, poštuju protivnika i razvijaju zdrave navike.

„Školski sport treba da posmatramo kao prostor u kojem djeca uče timskim i sportskim vrijednostima. Rezultat apsolutno ne treba da bude u prvom planu. Treba da ih naučimo šta je fer-plej, da kroz sport steknu zdrave navike, vode zdrav način života, šire mrežu prijateljstava i druže se“, kazao je Stijepović.

Na važnost šireg pristupa školskom sportu ukazala je i Jovana Vujošević iz Ministarstva sporta. Ona smatra da sistem već ima određene temelje, ali da je potrebno dodatno ulagati, unaprijediti organizaciju i uključiti više institucija i sportskih organizacija.

„Ne smijemo dozvoliti da sve zavisi od entuzijazma profesora fizičkog vaspitanja. Sistem već postoji, prepoznat je Zakonom o sportu i Strategijom razvoja sporta za period 2024–2028, ali mora dodatno da se unapređuje. Potrebno je više ulaganja, usavršavanja nastavnika i uključivanja drugih aktera“, kazala je Vujošević.

Ministarstvo sporta, kako je navela, pruža podršku školskom sportu kroz saradnju sa Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija i Crnogorskim školskim sportskim savezom. Među projektima je i „Nek se čuje lopta“, usmjeren na unapređenje uslova za bavljenje sportom u školama.

Vujošević je najavila i nastojanja da se u saradnji sa Ministarstvom prosvjete razmotri uvođenje bazičnih sportova od prvog do petog razreda.

„U saradnji sa Ministarstvom prosvjete pokušaćemo da uvedemo bazične sportove od prvog do petog razreda. To bi bili atletika, plivanje, gimnastika, pa čak i skijanje, kao poseban predmet. Djeca bi tako od najranijeg uzrasta sticala određene vještine, upoznavala različite sportove i mogla da se opredijele da li žele da nastave da se njima bave“, kazala je Vujošević.

Miloš Stijepović je upozorio i na nedostupnost školskih sportskih sala van nastave. U Podgorici se mnoge sale koriste za treninge klubova koji nemaju odgovarajuće alternativne prostore, zbog čega djeca često nemaju mogućnost da ih koriste za rekreaciju nakon školskih obaveza. Kod otvorenih terena, iako je bilo ulaganja i renoviranja, problem predstavljaju održavanje i devastacija, naglasio je.

Sekretarijat za sport Glavnog grada nastojao je da proširi ponudu školskih takmičenja, uključujući plivanje, basket 3×3, stoni tenis i šah. Cilj je da se uključe i djeca koja možda nisu talentovana za najpopularnije timske sportove.

„Prošle godine učestvovalo je oko 2.000 djece iz 23 škole. Trudili smo se da takmičenja traju duže, da ne budu organizovana samo tokom petnaestak dana. Ipak, naši organizacioni i finansijski kapaciteti nijesu dovoljni da obuhvatimo svu djecu školskog uzrasta“, rekao je Stijepović.

Ipak, Stijepović smatra da je jedan od najozbiljnijih problema širi od same organizacije takmičenja - fizička spremnost djece i njihova sposobnost da se bave osnovnim fizičkim aktivnostima.

„Problem je što nam djeca dolaze sve gojaznija i motorički gotovo nesposobna. Fizičko vaspitanje u školskom sistemu nema mjesto na ljestvici važnosti koje bi trebalo da ima”, rekao je Stijepović.

Upravo zbog toga, u programu rada Sekretarijata za narednu godinu planirano je testiranje na relevantnom uzorku djece, kojim bi se ispitale njihove morfološke, funkcionalne i motoričke karakteristike. Rezultati bi mogli da pruže jasniju sliku trenutnog stanja i pomognu u definisanju mjera za unapređenje fizičke aktivnosti i nastave.

Stijepović je istakao i da se značaj školskog sporta ne završava prelaskom djeteta u sportski klub ili izborom profesionalne karijere. Većina djece neće postati vrhunski sportisti, ali navike, disciplina i odnos prema zdravlju koje steknu kroz sport mogu im koristiti tokom cijelog života, poentirao je.

Zajednička poruka panelista bila je da školski sport u Crnoj Gori ima temelje, stručne ljude i pozitivne primjere, ali da je za njegov ozbiljniji razvoj potrebno više od pojedinačnih projekata i entuzijazma profesora. Neophodni su bolja infrastruktura, kvalitetniji programi fizičkog vaspitanja, dostupnost sportskih prostora i koordinisana saradnja obrazovnih i sportskih institucija.