Održivost i inovativnost nisu ograničenja, već neiscrpan izvor...

Crnogorska profesorica i modna dizajnerka Milena Đukanović nastavlja da istražuje prostor u kojem se susreću nauka, tehnologija i modno stvaralaštvo, pokazujući da odjeća može biti mnogo više od estetskog izraza. Njene kreacije odlikuju smjelost, eksperimentisanje i spremnost da se izađe iz okvira tradicionalnog dizajna, uz posebnu pažnju posvećenu održivosti i mogućnostima koje nove tehnologije donose modnoj industriji.

Na Nedjelji mode u Parizu predstavila je kolekciju “Chic Choc”, inspirisanu stvaralaštvom Koko Šanel i Elze Šiapareli. Ove dvije modne ikone ostavile su snažan trag upravo zato što su preispitivale ustaljena pravila i pomjerale granice onoga što se smatralo prihvatljivim u modi. Njihov uticaj poslužio je kao polazište za Milenino istraživanje kontrasta, kroz koje kombinuje naizgled nespojive materijale i ideje, povezujući kreativnost sa tehnološkim inovacijama.

Krajem mjeseca Đukanović će učestvovati i u projektu “Ženska umjetnička trpeza”, a o svemu tome priča za “Vijesti”.

Kad je moda u pitanju izašla si iz okvira Crne Gore i kolekciju predstavila na Nedjelji mode u Parizu. S obzirom na to da su tvoji modeli karakteristični, kako se ljubiteljima mode u centru ove grane umjetnosti svidjela tvoja kolekcija?

Imala sam izuzetnu čast i priliku da u prestižnom hotelu “Le Marois”, na čuvenim Jelisejskim poljima u Parizu, predstavim svoju kolekciju “Chic Choc”, inspirisanu dvjema velikim modnim ikonama - Koko Šanel i Elzom Šiapareli.

Posebno mi znači činjenica da sam među velikim brojem dizajnera izabrana kao stipendistkinja od strane tima “Flying Solo”, koji organizuje prestižne modne revije u Parizu, Milanu i Njujorku. Ova stipendija dodijeljena mi je na osnovu inovativnog pristupa modnom dizajnu, a posebno zbog primjene savremenih tehnologija u mom modnom izrazu. Za mene ovo priznanje ima poseban značaj jer predstavlja potvrdu da se autentičnost, kreativnost i spoj mode i novih tehnologija prepoznaju i vrednuju i na međunarodnoj modnoj sceni.

Prve reakcije publike bile su izuzetno pozitivne, što mi predstavlja veliku satisfakciju, naročito imajući u vidu da je riječ o Parizu, jednoj od najznačajnijih svjetskih modnih prijestonica, u kojoj publika ima istančan osjećaj za modu, originalnost i inovaciju. Posebno mi je drago što je moj autentični modni izraz naišao na tako dobar prijem.

Dodatnu potvrdu značaja ovog predstavljanja vidim i u prilici da dam intervju za Fashion Channel TV, sa sjedištem u Milanu. Cjelokupno iskustvo za mene predstavlja dragocjen profesionalni iskorak, ali i snažnu motivaciju da nastavim da razvijam svoj prepoznatljivi modni izraz i predstavljam ga na međunarodnoj sceni.

Svuda u svijetu sve više se priča o održivoj modi, a ti još od perioda kad si pravila samo nakit isti si izrađivala od reciklirane plastike. Koliko ti je od samog početka bilo važno da materijali koje koristiš budu održivi i da kroz svoj rad ukažeš na mogućnosti njihove ponovne upotrebe?

Održivost je od samog početka bila jedan od važnih principa mog stvaralaštva. Još kada sam se bavila isključivo izradom nakita, nastojala sam da kroz kreativni proces istražujem mogućnosti ponovne upotrebe materijala, posebno reciklirane plastike, i da pokažem kako nešto što se često smatra otpadom može dobiti potpuno novu estetsku i upotrebnu vrijednost.

Vjerujem da savremeni dizajn, osim estetske, treba da ima i odgovornu dimenziju, posebno u vremenu kada je modna industrija suočena sa brojnim ekološkim izazovima. Upravo zato nastojim da kroz svoj rad povežem umjetnost, inovacije i principe održivosti.

Razvojem svog modnog izraza i uvođenjem 3D štampe otvorile su mi se dodatne mogućnosti za eksperimentisanje sa materijalima. U svom radu koristim i PLA filament, materijal koji se dobija iz obnovljivih biljnih izvora, koji je moguće reciklirati, a koji je u odgovarajućim industrijskim uslovima i biorazgradiv. Takođe, 3D štampa omogućava preciznije korišćenje materijala i smanjenje količine otpada tokom samog procesa izrade.

Za mene održiva moda nije samo pitanje izbora materijala, već i drugačijeg načina razmišljanja o dizajnu, proizvodnji i vrijednosti jednog modnog komada. Smatram da je budućnost mode upravo u pronalaženju ravnoteže između kreativnosti, tehnološkog napretka i odgovornosti prema životnoj sredini.

Jedna od kolekcija koje si predstavila ranije bila je inspirisana Alisom u zemlji čuda, pa su i modeli bili veoma šareni. Kroz ono što si kasnije radila djeluje da su boje postale važan dio tvog izraza. Da li pri kreiranju razmišljaš o tome kako određena boja utiče na raspoloženje i može li odjeća zaista da promijeni način na koji se osjećamo?

Alisa u zemlji čuda za mene je jedna od najljepših bajki, ali i Diznijevih animiranih filmova, kojem sam se još od djetinjstva uvijek rado vraćala i koji sam mogla da gledam iznova i iznova. Upravo taj maštoviti svijet, prepun neobičnih likova, živopisnih boja i nesvakidašnjih formi, bio mi je inspiracija za istoimenu kolekciju koju sam predstavila 2024. godine u okviru Montenegro Fashion Weeka, a koja je naišla na veoma pozitivne reakcije crnogorske publike.

Kroz rad na toj kolekciji dodatno sam osvijestila koliko jarke boje i njihove smjele, pažljivo osmišljene kombinacije mogu da doprinesu ne samo vizuelnom utisku već i emocijama koje određena kreacija izaziva. Uostalom, naučna istraživanja iz oblasti psihologije boja potvrđuju da boje mogu uticati na naše emocionalne reakcije i psihološki doživljaj okruženja, ali i nas samih.

Vjerujem da odjeća ima moć da utiče na to kako se osjećamo, ali i na način na koji doživljavamo sebe. Za mene boje nijesu samo estetski izbor, već važan dio kreativnog izraza i način da kroz modu prenesem energiju, optimizam i razigranost. Voljela bih da osoba koja nosi moje kreacije osjeti upravo tu slobodu izražavanja, samopouzdanje i radost, jer smatram da moda, osim što treba da bude vizuelno upečatljiva, treba i da probudi emociju.

Detalji u tvojim kolekcijama i dalje su izrađeni od reciklirane plastike (torbe, kaiševi, nakit...). Kako biraš materijale koji će se najbolje uklopiti sa detaljima od plastike i koliko ti je važno da ti detalji budu ravnopravan dio dizajna, a ne samo ukras?

Prilikom kreiranja kolekcija posebnu pažnju posvećujem izboru materijala i njihovoj međusobnoj kompatibilnosti, kako u estetskom, tako i u funkcionalnom smislu. Volim da eksperimentišem sa različitim teksturama, formama i kontrastima, posebno kroz kombinovanje tradicionalnih tekstilnih materijala sa recikliranom plastikom i elementima izrađenim pomoću 3D štampe. Upravo taj spoj naizgled nespojivih materijala omogućava mi da istražujem nove forme i pomjeram granice konvencionalnog modnog dizajna.

U najvećem broju slučajeva gotovo svaki odjevni komad u mojim kolekcijama sadrži neki 3D štampani segment. Bilo da je riječ o ručkama na torbama, korsetima koji čine sastavni dio haljina, 3D štampanim elementima koji su koncem povezani i integrisani u strukturu suknje ili haljine, ili pak eklektičnim krugovima apliciranim na kaput, svaki od tih detalja ima svoju jasno osmišljenu ulogu. Oni za mene nijesu samo ravnopravan dio dizajna, već često predstavljaju njegov najizražajniji i najupečatljiviji segment, onaj koji kreaciji daje poseban karakter i prepoznatljiv identitet.

Za mene je posebno inspirativno to što materijal koji je već imao svoju prvobitnu namjenu kroz kreativni proces može dobiti potpuno novi identitet i vrijednost. Na taj način nastojim da pokažem da održivost i inovativnost ne moraju biti ograničenje u dizajnu, već upravo suprotno - neiscrpan izvor kreativnih mogućnosti.

Kroz rad spajaš modu, neobične materijale i detalje koji nijesu tipični za klasičan pristup dizajnu. Koliko je danas važno pomjerati granice u modi i šta za tebe zapravo znači biti inovativan u vremenu kada se čini da je gotovo sve već viđeno?

Smatram da je pomjeranje granica u modi danas važnije nego ikada, posebno u vremenu kada smo svakodnevno izloženi ogromnoj količini vizuelnih sadržaja i kada se često stiče utisak da je gotovo sve već viđeno. Ipak, vjerujem da kreativnost nema granica i da uvijek postoji prostor za nove ideje, drugačije interpretacije i neočekivane spojeve.

Za mene je inovativnost upravo onaj trenutak kada ugledate neku kreaciju i vaša prva, spontana reakcija bude jednostavno - “Vau!” To je onaj osjećaj iznenađenja i oduševljenja kada vidite nešto što izlazi iz okvira očekivanog, nešto što vas na trenutak zaustavi i natjera da se zapitate kako je uopšte nastalo. Upravo takav efekat želim da postignem svojim radom, kroz eksperimentisanje sa materijalima, formama i savremenim tehnologijama.

Mislim da je za dizajnera izuzetno važno da sačuva prostor kreativne slobode i da se u svom stvaralaštvu ne rukovodi isključivo finansijskim aspektom ili očekivanjima tržišta. Kada stvarate ono u šta istinski vjerujete, bez potrebe da se dopadnete svima, broj ljudi kojima se vaš rad obraća, kao ni tuđe sugestije i kritike, ne bi trebalo da budu presudni. Naprotiv, smatram da upravo dizajneri koji imaju hrabrosti da ostanu dosljedni svojoj viziji, ne opterećujući se previše mišljenjima drugih, stvaraju najupečatljivija i najautentičnija djela.

To sam imala priliku dodatno da osvijestim i tokom boravka u Parizu, gdje sam se uvjerila koliko modna scena može biti raznovrsna, smjela i oslobođena konvencionalnih pravila. Za mene je upravo ta sloboda izražavanja suština inovativnosti, jer vjerujem da najzanimljivije ideje nastaju onda kada kreativnosti dozvolimo da se razvija bez unaprijed postavljenih granica.

Krajem mjeseca biće predstavljena dvojezična publikacija “Ženska umjetnička trpeza” na našem i francuskom jeziku. Budući da si za ovaj projekat osmislila 3D štampane modele koji postaju detalji na jelima, koliko ti je kao dizajnerki važna dekoracija i može li način na koji je nešto predstavljeno biti jednako važan kao ono što se zapravo nalazi na tanjiru?

Mogu slobodno da kažem da je moja ljubav prema modi gotovo jednaka ljubavi prema gastronomiji. Posebno posljednjih nekoliko godina, prilikom putovanja i upoznavanja novih gradova, jedno od najvećih zadovoljstava predstavlja mi posjeta restoranima sa Mišelinovim zvjezdicama, ali i onima koji se nalaze u Mišelinovom vodiču. Za mene su to mnogo više od gastronomskih iskustava, jer upravo spoj ukusa, kreativnosti i estetike na tanjiru često postaje jedna od najupečatljivijih uspomena koje vezujem za određeno putovanje.

Suštinski volim i cijenim estetiku u svim njenim oblicima, bilo da je riječ o modi, umjetnosti, arhitekturi ili gastronomiji. Smatram da način na koji je nešto predstavljeno može biti gotovo jednako važan kao i sam sadržaj. Kao što u modi detalj može potpuno transformisati odjevnu kombinaciju, tako i u gastronomiji pažljivo osmišljena prezentacija može jedno jelo pretvoriti u svojevrsno umjetničko djelo. Naravno, ukus ostaje presudan, ali vizuelni doživljaj je ono što nas prvo privuče i dodatno obogati cjelokupno iskustvo.

Upravo zato mi je učešće u projektu “Ženska umjetnička trpeza” bilo posebno inspirativno. Kroz osmišljavanje 3D štampanih dekorativnih elemenata željela sam da povežem svoje interesovanje za dizajn, savremene tehnologije i gastronomiju, pokazujući da kreativnost ne poznaje stroge granice između različitih umjetničkih disciplina. Za mene je najljepše kada se estetika i funkcionalnost susretnu na neočekivan način i zajedno stvore doživljaj koji se pamti.

Danas se sve više govori o smanjenju upotrebe plastike, a ti u svom radu koristiš recikliranu plastiku. Budući da takvi detalji dolaze u kontakt sa hranom, koliko je važno voditi računa o tome kakav se materijal koristi i na koji način se može bezbjedno primijeniti u gastronomiji?

Upravo u publikaciji “Ženska umjetnička trpeza” gotovo sva pripremljena jela predstavljena su na 3D štampanim tanjirima izrađenim od PETG materijala, koji se koristi i u proizvodnji predmeta namijenjenih kontaktu sa hranom. Naravno, veoma je važno naglasiti da bezbjednost ne zavisi samo od vrste materijala, već i od njegovog sastava, načina proizvodnje i uslova upotrebe. Zato smatram da je prilikom primjene 3D štampe u gastronomiji neophodno voditi računa o svim tim aspektima i koristiti materijale i gotove proizvode čija je bezbjednost za kontakt sa hranom odgovarajuće provjerena.

Ipak, ono što mene mnogo više zabrinjava jeste ogromna količina plastike koja je danas prisutna u gotovo svakom segmentu našeg života. Posebno me brinu sve češća naučna saznanja o prisustvu mikroplastike u ljudskom organizmu i njenim potencijalnim dugoročnim posljedicama po zdravlje, koje se još uvijek istražuju. Moram priznati da nijesam pretjerani optimista kada je riječ o ovom problemu, prvenstveno zbog nedovoljne informisanosti i svijesti velikog broja ljudi o njegovoj ozbiljnosti.

Čini mi se da kao društvo još ne razmišljamo dovoljno o dugoročnim posljedicama svojih svakodnevnih navika, a naročito o svijetu koji ostavljamo budućim generacijama. Upravo zato vjerujem da je važno govoriti o odgovornoj upotrebi materijala, njihovoj ponovnoj upotrebi i mogućnostima smanjenja plastičnog otpada. Smatram da svako od nas, kroz svoj rad i svakodnevne izbore, može doprinijeti podizanju svijesti o ovom problemu, ali da su za suštinske promjene neophodni mnogo veća edukacija i kolektivna odgovornost.