EPA/ANDREJ CUKIC
Pored ostalog, osvrnuo se na uspehe Željka Obradovića, a posebno je istakao zadovoljstvo zbog susreta sa nekadašnjim saigračima i sportistima koje godinama nije video.
"Neuobičajeno je sresti toliko ljudi koje nisam video dugi niz godina. Neke sa kojima pričam, ali se ne vidim. Recimo sa Džordom (Dževad Alihodžić prim. aut) nisam se video 30 godina, ali kao da smo se videli juče. Neki ljudi koji su tu, velikani raznih sportova. Za mene moj stariji brat Stojko (Vranković prim. aut), s kojim sam čitav život delio i one dobre i, nažalost, loše emocije... Tako da mi je veliko zadovoljstvo biti ovde".
U razgovoru je bilo reči i o filmu posvećenom Rađi, čija je promocija bila predviđena za kasnije tokom događaja. Voditelj je tom prilikom upitao bivšeg košarkaša pri kojim mu nastupima bude snažnije emocije, onima za reprezentaciju Hrvatske ili onima za Jugoslaviju.
"Mislim da su te stvari nebitne. Bitne su ove ljudske koje su iznad toga svih ovih godina", odgovorio je Rađa.
Razgovor se potom usmerio na nekadašnju jugoslovensku reprezentaciju, čija je generacija krajem osamdesetih i početkom devedesetih ostvarivala velike uspehe.
Na pitanje da li je ta ekipa, poznata i kao "Izgubljeni Dream Team", moglada pobedi američku reprezentaciju koja je nastupila na Olimpijskim igrama 1992. godine, Rađa je rekao:
"To su neke stvari na koje mi nismo mogli da utičemo, ali ono što iza svega toga ostaje - to su prijateljstva koja žive i danas".
