„Stalna paranoja” zapadnih diplomata u Moskvi

“Biti ambasadorka u Rusiji vjerovatno je bio najteži zadatak u mojoj karijeri”, kazala je za BBC Lin Trejsi, koja je od 2023. do 2025. godine bila ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država u Moskvi.

Američke, britanske i diplomate drugih evropskih zemalja nekada su igrale ključnu ulogu u Rusiji, ublažavajući tenzije čak i u najtežim trenucima Hladnog rata.

Danas su, međutim, zapadni ambasadori pod stalnim nadzorom i sve izolovaniji u Rusiji, čije ih vlasti smatraju predstavnicima “neprijateljskih” zemalja. Dok rat u Ukrajini traje već petu godinu, sve su više odsječeni od društva koje su poslati da upoznaju i razumiju.

BBC je razgovarao sa pet diplomata koji su službovali u Rusiji otkako je ta zemlja pokrenula invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. godine.

Sagovornici britanskog javnog servisa pritiske kojima su danas izloženi porede sa onima iz doba Hladnog rata. Tada su zapadne ambasade bile pod stalnim nadzorom, diplomate fizički praćene i prisluškivane pomoću uređaja skrivenih u poklonima, a njihovo kretanje nadzirano uz pomoć “špijunske prašine” – gotovo nevidljive hemijske supstance.

Stotine ruskih diplomata protjerane su iz evropskih zemalja i SAD nakon početka rata 2022. godine. Moskva je odgovorila istom mjerom, proglasivši stotine zapadnih diplomata nepoželjnim osobama, zbog čega su mnoge ambasade ostale bez dovoljnog broja zaposlenih.

Tokom tridesetogodišnje karijere, Trejsi je službovala i u Pakistanu, gdje je 2008. preživjela oružani napad. Ipak, kaže da joj je, uprkos stalnoj prijetnji po fizičku bezbjednost, služba u Pešavaru u izvjesnom smislu bila lakša nego u Rusiji.

“Tamo sam ipak imala osjećaj da neke stvari držim pod kontrolom. Ono što je Moskvu činilo težom bila je velika neizvjesnost.”

Prisjeća se da je glavni izvor te neizvjesnosti bio neprekidan pritisak ruskih kontraobavještajnih službi.

I ruske diplomate na Zapadu žale se na sličan nepravedan tretman. Međutim, prema riječima diplomata koje su razgovarale sa BBC-jem, ruske obavještajne službe djeluju u mnogo većem obimu i koriste daleko raznovrsnije metode.

“Očekujte prislušne uređaje, očekujte kamere u svakoj prostoriji svog doma”, kaže jedan bivši evropski diplomata, prisjećajući se upozorenja koje je dobio prije odlaska u Moskvu.

Drugi bivši ambasador kaže da su morali da otpuste dvoje ruskih zaposlenih nakon što je ruska Federalna služba bezbjednosti (FSB) pokušala da ih vrbuje, zahtijevajući da izvještavaju o svemu što se dešava u diplomatskoj misiji.

Njih dvoje su, međutim, o tome obavijestili ambasadu, koja ih je potom otpustila, jer su “u suprotnom mogli da se suoče sa nekom vrstom krivičnog gonjenja”.

Istovremeno, Rusi koji bi u uobičajenim okolnostima održavali kontakte sa diplomatskim osobljem, poput zaposlenih u akademskim i kulturnim ustanovama, takođe su izloženi zastrašivanju kako bi izbjegavali susrete sa zapadnim zvaničnicima.

Jedan bivši ambasador kaže da su agenti FSB-a jednom prilikom pratili njegove goste sve do vrata ambasade.

U junu ove godine, gosti pozvani u rezidenciju britanskog ambasadora u Moskvi na proslavu rođendana britanskog kralja izjavili su da su ih uznemiravali aktivisti bliski Kremlju i novinari državnih medija, nakon čega ih je ispitivala policija.

Jedan od gostiju kaže da je od tada, iz straha, odbio nekoliko poziva na događaje u zapadnim ambasadama.

Ne mogu svi da izdrže takav pritisak.

Jedan bivši ambasador kaže da je “stalna paranoja” navela više zvaničnika da napuste posao. Dodaje da se i sam, čak i nakon odlaska iz Rusije, mjesecima osvrtao preko ramena.

“Kao i generali, i diplomate u ratu pokazuju šta mogu”

Neposredno nakon početka invazije, širom Evrope vodile su se rasprave o tome da li treba povući ambasadore ili potpuno obustaviti diplomatski rad u Rusiji, kaže bivši francuski ambasador Pjer Levi.

Prisjeća se da je odmah pozvao Pariz kako bi poručio da bi povlačenje ambasadora bilo greška, smatrajući da će njihova uloga biti sve važnija što odnosi budu gori.

Invazija je brzo promijenila njihov posao, kaže drugi bivši evropski ambasador. Saradnja neophodna za uobičajene diplomatske aktivnosti, poput razvijanja bilateralnih odnosa, trgovine i zajedničkih projekata, postala je nemoguća.

Diplomatama koje su ostale u Rusiji rat je donio niz novih prioriteta, pored pružanja podrške sopstvenim državljanima i kompanijama.

Prije svega, zemlje koje je Moskva smatrala neprijateljskim i dalje su željele da imaju makar neki kanal komunikacije sa ruskim zvaničnicima kako bi stekle tačnu sliku o tome šta se dešava unutar zemlje.

Istovremeno, morale su da zaštite svoje osoblje i obezbijede nesmetan rad ambasada.

Kako navodi BBC, nakon što je Rusija 2021. godine zabranila zapošljavanje stranih državljana, tim zadužen za održavanje američke ambasade ostao je sa znatno manjim brojem zaposlenih. Čak je i manji vodoinstalaterski problem, poput cijevi koja curi, mogao da preraste u ozbiljnu poteškoću i oduzme mnogo vremena diplomatskom osoblju.

Jedan diplomata prisjeća se razgovora sa ruskim zvaničnikom o nedostatku zaposlenih, tokom kojeg mu je sagovornik savjetovao da se ne uzrujava previše.

“Rekao mi je: ‘Barem još imate kuvara’.”

Finansijske sankcije koje su zapadne vlade uvele kako bi podržale Ukrajinu stvorile su dodatne svakodnevne poteškoće. Nakon što su ruske banke isključene iz međunarodnog platnog sistema SWIFT, a kompanije Mastercard i Visa obustavile poslovanje u Rusiji, mnoge ambasade imale su problema sa pokrivanjem osnovnih troškova rada.

Jedan bivši ambasador se prisjetio da su jednostavno ostali bez gotovine i nijesu mogli da isplate zaposlene, sve dok drugi diplomata, koji je nakon protjerivanja prodavao svoj automobil, nije u ambasadu donio kofer s rubljama.

“To je potpuno ludilo”, kazao je diplomata kroz smijeh. “Ali na sve to morali ste da gledate sa dozom humora.”

Ruski zvaničnici ne kriju svoj stav prema zapadnim diplomatama. Oni su otvoreno optuživali predstavnike “neprijateljskih zemalja” za bavljenje “špijunažom”.

Rusija je u martu 2024. optužila zapadne ambasadore za miješanje u njene unutrašnje poslove zbog prisustva sahrani opozicionog lidera Alekseja Navaljnog u Moskvi. Među njima su bili i Trejsi i Levi, prenio je tada Rojters.

Moskva je posebno kritikovala diplomate koje pokazuju interesovanje za izraze protivljenja Kremlju, a prema riječima ruskog novinara Alekseja Venediktova, većini ruskih zvaničnika praktično je zabranjeno da razgovaraju sa predstavnicima zapadnih ambasada.

To je samo dodatno pogoršalo odnose sa Zapadom, kaže Venediktov, prisjećajući se kako je ruskim zvaničnicima govorio:

“Pogrešno vas razumiju upravo zbog vaših postupaka, jer ambasadori ne mogu da rade svoj posao.”

Danas Moskva ima veoma malo kontakata, ili ih uopšte nema, sa mnogim zapadnim vladama, izjavio je za BBC jedan bivši evropski ambasador.

“Nema telefonskih razgovora, nema sastanaka na ministarskom nivou.”

Međutim, ističe da je upravo zbog toga uloga diplomata postala još važnija, jer je na njima ostala odgovornost da Moskvi prenose stavove svojih vlada.

“Generali tokom rata pokazuju šta mogu. Isto važi i za diplomate. Kada stvari postanu zaista teške, sve što uradite zapravo je važno.”

Lin Trejsi je napustila Moskvu 2025. godine sa osjećajem da je ispunila svoju glavnu misiju: američka ambasada je uspjela da opstane i nastavi da radi.

Ponosna je i na ono što su ona i njen tim uradili kako bi očuvali veze između Amerikanaca i običnih Rusa.

“Jer će se u nekom trenutku otvoriti mogućnost da se odnosi između dvije vlade poprave, a veze među ljudima pomoći će da se taj proces ubrza.”