Operska umjetnica, ali i profesorica pjevanja: Anja Radović,...

Stasavanjem Anje Radović, najmlađeg doktoranda solo pjevanja na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, Bijelo Polje poslije dive Olivere Tičević dobija još jednu vrhunsku opersku umjetnicu.

Pored brojnih priznanja, nagrada tokom školovanja i dosadašnjeg umjetničkog puta, učestvovala je u značajnim muzičkim produkcijama, među kojima je Verdijev “Rekvijem” u Crnogorskom narodnom pozorištu i projektima Operosa Opera festivana, a posebno se izdvaja njen operski debi u Novom Sadu, u glavnoj ulozi Zaneta u operi “Zanetto” Pjetra Maskanjija.

U svijet muzike kročila je sa šest godina, kada je, kako je kazala za “Vijesti”, malo ko mogao da nasluti da će muzika oblikovati njenu budućnost i postati najvažniji dio života. Danas, kada se osvrne na taj period, shvata da se ljubav prema muzici nije dogodila u jednom trenutku, već je rasla zajedno s njom.

Prve uspjehe na državnim i međunarodnim takmičenjima, koji su joj bili dodatni podstrek da nastavi da se razvija, kako ističe, ostvarila je uz podršku profesorke Jelene Đaković.

Opisujući trenutak u kojem je sa 14 godina shvatila da klavir želi da zamijeni sopstvenim glasom i upiše solo pjevanje u Umjetničkoj školi, Anja objašnjava da je, pored časova klavira, u bjelopoljskoj Muzičkoj školi pohađala i hor, gdje je imala priliku da otkrije ljepotu zajedničkog muziciranja, ali i da postepeno razvija ljubav prema sopstvenom glasu kao instrumentu.

“Upravo kroz horsko pjevanje počela sam da osjećam da me glas privlači na jedan poseban način. Za razliku od klavira, pjevanje mi je pružalo mogućnost da emocije izrazim neposrednije, kroz riječi, muziku i sopstveni doživljaj djela. Ta ljubav se razvijala spontano, sve dok nisam shvatila da želim ozbiljnije da se posvetim solo pjevanju”, kaže ona.

PREKO PODGORICE DO NOVOG SADA

Tako je nastavak školovanja u Umjetničkoj školi za muziku i balet “Vasa Pavić” u Podgorici, postala važna prekretnica u daljem školovanju i upoznavanju sa svim mogućnostima i zahtjevnostima vokalne umjetnosti.

Još veći izazov i, kako je kasnije shvatila, najvažniji korak u odrastanju, bio je prelazak iz Crne Gore u Novi Sad, gdje je upisala Akademiju umetnosti, dobijajući priliku da se osamostali i umjetnički sazri.

“Posebno mi je značio rad sa profesoricom Milicom Stojadinović, uz čije sam mentorstvo nastavila da razvijam svoj glas, ali i da gradim sopstveni umjetnički identitet”, priča i dodaje da ju je Novi Sad ubrzo osvojio kulturnom atmosferom i ljudima, postajući drugi dom i mjesto gdje se oblikovala kao umjetnica i odrasla osoba.

Okolnost da je i u vrijeme upisa i danas bila najmlađa doktorantkinja u istoriji novosadske Akademije, za nju, kako kaže, predstavlja veliku čast, posebno rad sa umjetnicima koji su iza sebe imali bogate operske, scenske i druge muzičke karijere.

“Za razliku od brojnih drugih akademskih oblasti, ovdje se na najvišem nivou obrazovanja često susrijeću umjetnici koji iza sebe već imaju bogate operske karijere, dugogodišnje scensko iskustvo, pa čak i zvanja prvaka opere. Zbog toga je rijetkost da neko u tako mladim godinama dobije priliku da bude dio tog umjetničkog i akademskog okruženja”, kaže ova dvadesetčetvorogodišnjakinja.

Ipak, skromna Bjelopoljka na doktorske studije ne gleda kao na cilj koji je dostigla prije drugih, već kao na privilegiju da ranije započne jedno novo poglavlje svog umjetničkog sazrijevanja.

“Jer, u muzici nije najvažnije koliko brzo stignemo do određenog stepena obrazovanja, već koliko smo spremni da tokom čitavog života nastavimo da rastemo”, poručuje ona.

PREPLITANJE ULOGA

Njen svakodnevni život na trogodišnjim doktorskim studijama je spoj nekoliko uloga koje se međusobno prepliću - doktorantkinje, izvođača i pedagoga.

“Svaka od njih zahtijeva drugačiji pristup, ali ih povezuje ista ljubav prema muzici. Doktorske studije donijele su mi jedan novi pogled na umjetnost, jer više nije dovoljno samo dobro otpjevati određeno djelo, već je potrebno razumjeti ga u njegovoj punoj dubini, od istorijskog i stilskog konteksta do najsuptilnijih interpretativnih detalja”, ističe Anja.

Iako se na prvi pogled može učiniti da su naučnoistraživački pristup i scenska emocija dva potpuno različita svijeta, za nju su, zapravo, nerazdvojni.

“Temeljno poznavanje muzičkog djela pruža mi sigurnost i slobodu da se na sceni prepustim interpretaciji. Vjerujem da istinska emocija ne dolazi umjesto znanja, već upravo iz njegovog dubokog razumijevanja”.

I pored brojnih istaknutih lica iz svijeta muzike, na putu školovanja najrađe se sjeća preporuke od istaknute sopranistkinje Olivere Tičević, koja već odavno ima zapaženu međunarodnu karijeru.

“Imala sam svega četrnaest godina kada me je čula i kada mi je preporučila da upišem solo pjevanje. Danas, sa ove distance, možda još bolje razumijem koliko je taj trenutak bio značajan za moj umjetnički put. Za jednu djevojčicu koja tek zakoračuje u svijet solo pjevanja, saznanje da je neko iz njenog grada uspio da dospije na velike operske scene predstavlja snažnu inspiraciju”.

RAD SA DJECOM I NOVA SAZNANJA

Dragocjena iskustva već 2025. godine uspijeva da pretoči u pedagoški rad sa učenicima Muzičke škole u Bijelom Polju, s kojima već ima zapažene rezultate.

“Rad sa djecom svakodnevno utiče da i sama budem bolja i nerijetko se dešava da, pokušavajući učeniku da objasnim određeni vokalni ili interpretativni problem, i sama dođem do nekog novog saznanja. Nekadašnja ohrabrenja danas pokušavam da prenesem na svoje učenike znajući šta znači iskrena i topla riječ”.

Tokom školovanja usavršavala se u klasi profesorice Milice Stojadinović, dok je u operskom studiju “Vojislav Soldatović” u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu sarađivala sa prvakinjom Srpskog narodnog pozorišta Violetom Srećković i dirigentom, maestrom Ilmarom Lapinjšem.

Posebno mjesto, napominje, zauzima profesorica Milica Stojadinović, u čijoj je klasi završila osnovne i master studije na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, gdje danas nastavlja obrazovanje na doktorskim studijama solo pjevanja.

“Godine zajedničkog rada bile su ključne za moje vokalno i interpretativno sazrijevanje. Uz njeno mentorstvo naučila sam da pjevanje nije samo pitanje vokalne tehnike i lijepog tona, već i dubokog razumijevanja muzike, stila i emocije. Ono što posebno cijenim jeste njen pristup koji podstiče individualnost i razvoj sopstvenog umjetničkog izraza. Svaki umjetnik s kojim sam radila doprinio je mom razvoju na drugačiji način, ali ih sve povezuje izuzetna posvećenost umjetnosti i odgovornost prema profesiji. Od njih sam naučila da umjetnički razvoj ne podrazumijeva samo usavršavanje glasa, već i neprestano proširivanje sopstvenih vidika, razvijanje muzičke zrelosti i spremnost da uvijek učimo”.

Danas, kada je i sama profesorica solo pjevanja, kaže da još bolje razumije koliko je važna uloga pedagoga u oblikovanju mladog umjetnika.

BEČ IMA POSEBAN ZNAČAJ

Tokom karijere osvojila je brojne nagrade i laureate na domaćim i međunarodnim takmičenjima, od Rume, Beograda, Bijeljine i Kragujevca, do Splita i Osijeka, a imala je priliku da se usavršava na majstorskim kursevima u Beču, radeći sa profesorima Martinom Vachom i Snežanom Stamenković.

“Usavršavanje u Beču za mene je predstavljalo izuzetno dragocjeno iskustvo, kako u umjetničkom, tako i u ličnom smislu.

Beč je grad sa bogatom muzičkom tradicijom, mjesto u kojem je klasična muzika duboko utkana u kulturni identitet, pa je sama prilika da učim i razvijam se u takvom okruženju za mene imala poseban značaj, posebno sa profesorima Vachom i Stamenković, koji su omogućili da upoznam različite pedagoške pristupe i sagledam sopstveni glas iz novih perspektiva.

Posebno mi je bilo značajno to što sam kroz takva iskustva još jasnije razumjela koliko su vokalna tehnika i umjetnički izraz međusobno povezani”.

Kao jedna od najboljih studentkinja Akademije umetnosti u Novom Sadu, Anja Radović je imala priliku da nastupa na brojnim koncertima i značajnim muzičkim događajima. Dobitnica je brojnih priznanja i stipendija za akademsku izvrsnost, među kojima se posebno izdvaja stipendija Fonda “Melanije Bugarinović i ćerke Mirjane Kalinović - Kalin”, koju je dobijala četiri godine zaredom.

Talentovana Bjelopoljka ostvarila je zapažene nastupe na solističkim koncertima u Novom Sadu i Vršcu, kao i na međunarodnim horskim festivalima u Italiji, Budimpešti, Solunu, Sarajevu i Herceg Novom, kontinuirano razvijajući svoje umjetničko iskustvo i predstavljajući se publici u zemlji i inostranstvu.

Radović je trenutno druga godina doktorskih studija, čime nastavlja umjetničko i akademsko usavršavanje. Uporedo sa obrazovanjem, posvećena je i pedagoškom radu.

Danas, uspjesi njenih učenika na takmičenjima predstavljaju joj poseban podstrek i potvrdu predanog rada.

Svoju budućnost vidi kao spoj umjetničkog i pedagoškog djelovanja, smatrajući da se ove dvije oblasti međusobno dopunjuju i obogaćuju. Među njenim najvećim profesionalnim snovima su nastupi na velikim evropskim operskim scenama, kojima teži kroz kontinuiran rad i usavršavanje.