Gardijan: Lideri evropske desnice iskoristili nasilje, autoritarni...

Lideri evropske krajnje desnice iskoristili su nasilje koje je prošlog vikenda potreslo brojne gradove, predstavljajući ga kao neizbježnu posljedicu neuspješne liberalne vlasti i politike otvorenih granica, uz tvrdnje da jedino oni mogu ponovo uspostaviti red i zakon, piše danas britanski list Gardijan.

Uoči važnih izbora u Španiji, Francuskoj i Italiji, koji će biti održani za nekoliko mjeseci, autoritarni nacionalisti nastoje da politički iskoriste talas uličnih nemira, koji je počeo mirnim protestima zbog visokih troškova života i pogoršanja javnih usluga, ali su ga potom nasilni demonstranti pretvorili u nerede, navodi Gardijan u tekstu na svom portalu.

Opozicioni političari nijesu se uzdržavali od oštrih kritika. U Francuskoj, gdje su gradovi poput Pariza, Marseja i Liona bili pogođeni masovnim neredima i pljačkama, krajnje desničarsko Nacionalno okupljanje (RN) osudilo je nesposobnost političkog centra i obećalo oštre mjere za suzbijanje nasilja.

Predsjednik stranke Žordan Bardela izjavio je da je vlada "nemoćna". Liderka Nacionalnog okupljanja Marin Le Pen rekla je u srijedu da se država "urušava" i da je "izgubila kontrolu nad svim" usljed "migracionog, budžetskog i bezbjednosnog haosa".

Le Pen, koja vodi u anketama uoči predsjedničkih izbora i nastoji da privuče birače izvan svog tradicionalnog biračkog tijela, izbjegava da nemirima eksplicitno pripisuje rasnu dimenziju. Umjesto toga, predstavlja ih kao posljedicu propusta države i neuspješnih politika koje su dovele do "nekontrolisane imigracije" i "potpunog gubitka autoriteta".

U Njemačkoj, gdje nije bilo većih protesta, krajnje desničarska Alternativa za Njemačku (AfD) podstakla je strahovanja da bi se neredi mogli preliti preko granice. Kopredsjednica stranke Alis Vajdel izjavila je da su "nasilni ispadi" u Francuskoj "upozorenje za Njemačku".

Vajdel je takođe povezala nemire sa imigracijom, napisavši: "Opasna kombinacija masovnih migracija i ljevičarskog ekstremizma prijeti da i ovdje dovede do stanja nalik građanskom ratu... Do zaokreta u migracionoj politici doći će samo uz AfD!"

U Portugalu su populisti iskoristili mirne proteste kako bi za stambenu krizu u zemlji okrivili imigraciju, za koju je Andre Ventura, lider krajnje desničarske stranke Šega, rekao da je prvenstveno posljedica "nekontrolisanog priliva ljudi iz inostranstva".

U Španiji, gdje je stambena kriza izazvala masovne proteste i podizanje protestnog kampa u Madridu, a socijalističkog premijera Pedra Sančeza navela da raspiše vanredne izbore za naredni mjesec, krajnje desničarska stranka Voks nastojala je da demonizuje demonstrante.

"Oni ne brane pravo na stanovanje, niti traže posao, već služe Pedru Sančezu. Oni su Sančezove milicije", izjavio je lider stranke Santijago Abaskal.

Voks je takođe pokušao da poveže stambenu krizu sa migracijama. U poruci objavljenoj prošlog mjeseca na društvenim mrežama, stranka je neosnovano sugerisala da bi 87-godišnja žena, čije je iseljenje iz stana pokrenulo masovne proteste, imala obezbijeđen dom da je bila imigrantkinja iz sjeverne Afrike.

U Belgiji, gdje su protesti zbog visokih troškova života takođe prerasli u ulične sukobe u Briselu i Liježu, krajnje desničarski flamanski nacionalisti iz stranke Flamanski interes predstavili su nerede kao posljedicu neuspješne integracije i politike otvorenih granica, opisujući ih kao "uvezeno nasilje".

Italijanska premijerka Đorđa Meloni usvojila je drugačiju strategiju. Kao šefica krajnje desničarske vlade koju predvodi već četiri godine, ne može jednostavno da krivi državu za neuspjehe. Umjesto toga, proširila je svoju politiku usmjerenu na jačanje reda i zakona, predstavljajući učesnike nasilnih nereda kao ekstremiste.

"Demonstriranje je pravo, ali paljenje naših gradova nije. Huligani su iskoristili proteste da posiju haos, napadnu one koji su zaduženi za očuvanje bezbjednosti i drže čitave gradove kao taoce.", izjavila je Meloni nakon nereda u Milanu i Bolonji.

Meloni je i ranije uvela opsežne bezbjednosne mjere usmjerene na ograničavanje javnog izražavanja nezadovoljstva, uključujući zatvorske kazne za blokiranje puteva, stroge kazne za pružanje otpora policijskim službenicima i preventivno zadržavanje demonstranata za koje se procijeni da bi mogli da izazovu nerede.

Ove sedmice usvojila je hitne uredbe kojima se uvodi novo krivično djelo nasilnog učestvovanja u demonstracijama, propisuju strože kazne za učesnike nereda i organizatore nasilnih grupa, kao i sankcije za roditelje čija djeca učestvuju u vandalizmu i pljačkama.

Međutim, i ona je istakla imigraciju kao jedan od faktora, navodeći da je "gotovo polovina osoba zaustavljenih ili uhapšenih" nakon nereda u Milanu bila "imigrantskog porijekla, uključujući osobe rođene u inostranstvu i pripadnike druge generacije imigrantskih porodica".

Izvan redova tradicionalnih krajnje desničarskih stranaka u Evropi, protivnici imigracije koji zastupaju radikalnije stavove otišli su korak dalje, tumačeći nasilje ne kao posljedicu neuspjeha države i njenih politika, već kao dokaz predstojećeg civilizacijskog sukoba podstaknutog multikulturalizmom i imigracijom iz zemalja van Evropske unije.

Erik Zemur, osnivač francuske stranke Rekonketa, zatražio je obustavu imigracije i deportaciju "stranih prestupnika", poručivši: "Ovo nijesu neredi, već pucnji upozorenja u etničkom ratu. Ili ćemo uspostaviti apsolutni red ili ćemo popustiti."

Narativ krajnje desnice dodatno su osnažile slične izjave iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), gdje su i predsjednik i potpredsjednik nastojali da nemire, posebno one u Francuskoj, predstave kao upozorenje biračima uoči izbora za Kongres na polovini predsjedničkog mandata.

Predsjednik SAD Donald Tramp opisao je Francusku kao nekada veliku naciju koju su "migranti, džihadisti i komunisti osvojili, opljačkali i spalili do temelja", dodajući na društvenim mrežama da je imigracija "uništila tu nekada veliku zemlju".

Potpredsjednik SAD Džej Di Vens iznio je sličan stav, rekavši: "Zapadni liberali su uvezli treći svijet u Francusku i druge zemlje u ime različitosti i saosjećanja."

Time su, kako je rekao, "zanemarili ključna pitanja asimilacije i kompatibilnosti".