Pravila evropska,a haos domaći: Iz EU poručuju da se propisi ne...

Ministarstvo ekologije nije formalno pogriješilo kada je na listu zaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva stavilo sve vrste koje su od značaja za Evropsku uniju, ali to nije bila i obaveza.

To, pored ostalog, proizlazi iz odgovora koje je “Vijestima” dostavila Delegacija EU u Crnoj Gori.

Takvog su stava i u Centru za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). Iz te organizacije dodaju i da je na državi članici da odluči da li je za nju neka vrsta od interesa za zaštitu ili nije, te da o tome odlučuje struka, na stručnim debatama. Stava su i da su preporuke EU u slučaju donošenja crnogorske Liste doslovno shvaćene:

“Kad je rečeno - morate da transponujete Aneks IV, neko je shvatio da to mora transponovati doslovno, umjesto da se referiše na Aneks IV, otvori taj dokument i kaže - neću transponovati divokozu sa Kipra, jer je nemam, ali hoću balkansku, zato što je imam... Da su organizovani stručni skupovi, mi bismo sada imali neku adekvatnu listu”, kaže izvršna direktorica Jovana Janjušević.

Iz te organizacije ukazali su i na praksu nekih od članica EU. Slovenija, koja je EU pristupila 2004, uradila je isto što i Crna Gora danas i na listu zaštićenih stavila sve. Hrvatska, koja je EU pristupila devet godina kasnije, na svoju listu zaštićenih stavila je samo vrste od nacionalnog značaja, a za druge, poput bizona, struka je cijenila značaj stavljanja na listu.

MINISTARSTVO

Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera nedavno je donijelo Pravilnik o utvrđivanju Liste zaštićenih divljih životinja, biljaka i gljiva, na kojoj su, osim onih od nacionalnog značaja, i druge vrste od značaja za EU.

Nedavno su saopštili da je Pravilnik donijet na osnovu člana 85 Zakona o zaštiti prirode, “kao pravnog osnova, koji propisuje da se lista utvrđuje na osnovu procjene ugroženosti pojedinih vrsta i obaveza iz potvrđenih međunarodnih ugovora, kao i na osnovu nacionalnih i međunarodnih crvenih lista i druge stručne dokumentacije”.

Kao početna osnova, kako su pojasnili, korišćena je Lista koju je MERS-u, kao predlog, dostavila Agencija za zaštitu životne sredine (EPA).

Pored toga, kako su rekli, na Listi koju je to Ministarstvo utvrdilo i donijelo, “nalaze se i vrste koje su dodate sa Aneksa Direktive o staništima (HD)”.

“Kao obaveze usklađivanja i transpozicije koja proističe iz procesa pridruživanja EU, vrste iz Aneksa konvencija u ovoj oblasti (Bernska, CITES, Barselonska, GFCM DCRF, Međunarodne unije za očuvanje prirode - IUCN), kao obaveza iz potvrđenih međunarodnih ugovora, kao vrste iz pomenutih nacionalnih i međunarodnih crvenih lista i druge stručne dokumentacije”.

DELEGACIJA EU

Iz Delegacije EU podsjetili su da proces pristupanja podrazumijeva postepeno usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU, u skladu sa obavezama preuzetim tokom pristupnih pregovora.

“Od zemalja kandidata zahtijeva se da prihvate pravnu tekovinu EU i usklade svoje nacionalno zakonodavstvo sa zakonodavstvom EU u relevantnim oblastima politika... To, međutim, ne znači da se pravni akti EU jednostavno u cjelini prepisuju u nacionalno zakonodavstvo”, navode u odgovoru.

Način na koji se pravila EU prenose u nacionalno pravo zavisi, između ostalog, od prirode relevantnog pravnog akta EU, poručuju i dodaju da su, u skladu sa članom 288 Ugovora o funkcionisanju EU, “uredbe u cjelini obavezujuće i neposredno se primjenjuju u državama članicama EU, dok su direktive obavezujuće u pogledu rezultata koji treba ostvariti”.

“Pri čemu nacionalnim organima prepuštaju izbor oblika i metoda”.

Podsjetili su i da, u oblasti zaštite prirode, pravna tekovina EU obuhvata, između ostalog, Direktivu o pticama i Direktivu o staništima, te da se njima uspostavlja zakonodavni okvir za zaštitu vrsta i staništa.

“Direktiva o staništima, na primjer, predviđa strogu zaštitu vrsta navedenih u njenom Aneksu IV i utvrđuje posebne obaveze u pogledu očuvanja vrsta i staništa. Konkretne mjere koje je potrebno obuhvatiti nacionalnim zakonodavstvom stoga zavise od zahtjeva relevantnih propisa EU, kao i od načina na koji se ti zahtjevi prenose i sprovode u okviru nacionalnog pravnog sistema. Pitanje da li je uključivanje ili zaštita određene vrste obavezna u okviru konkretne nacionalne mjere, shodno tome, mora se procijeniti u odnosu na relevantne odredbe EU i važeći nacionalni pravni okvir”.

Međunarodni sporazumi i konvencije, kako su kazali, dodatni su izvor pravnih obaveza.

“Crna Gora je obavezana međunarodnim sporazumima čija je ugovorna strana, nezavisno od procesa pristupanja EU”, poručuju...

CZIP

Govoreći o praksi pojedinih država, danas članica EU, kad su donosile liste zaštićenih vrsta, Jovana Janjušević iz CZIP-a navela je primjere Slovenije i Hrvatske.

Slovenija je, kad je ulazila u EU, u potpunosti prenijela Aneks IV evropske direktive na kojoj su sve zaštićene vrste od interesa za zaštitu EU, svih članica i to je, pojašnjava ona, bio brži put.

Hrvatska, međutim, nije, pa se tako na njihovoj listi ne nalazi, kao na crnogorskoj, arktička lisica.

“Ali je stavila bizona. Hrvatska je ostavila opciju da bi vršila reintrodukciju bizona nekada i nije htjela da radi ažuriranje liste, i to je cijenila iz razloga zato što je to nekadašnji areal te vrste, pa makar to bilo prije 500 godina… Dakle, postojali su neki naučnici koji su rekli da je ta vrsta od interesa za evropsku zajednicu”, kaže Janjušević i dodaje da “proceduralno, formalno pravno nije greška što je Crna Gora inkorporirala sve vrste koje su od interesa za zajednicu”.

“Ali sigurno u Crnoj Gori nećemo štititi foku iz Finske, jer se ta foka, čak ni sa klimatskim promjenama, neće spustiti u Mediteran i ne može da se poveže sa našim ekosistemima… To je suludo i na osnovu tih primjera vidi se da je ta lista prepisana”.

Iz CZIP-a su nedavno saopštili i da se vrste CITES konvencije “apsolutno ne moraju integrisati na nacionalnu listu zaštićenih”. Resor ekologije nedavno je saopštio da se na listi zaštićenih nalaze i vrste iz Aneksa konvencija, među kojima je CITES.

CITES, prije svega, uspostavlja međunarodni režim kontrole trgovine ugroženim vrstama i obavezuje države da uspostave odgovarajući nacionalni sistem za kontrolu uvoza, izvoza, reeksporta, izdavanja dozvola, kontrole primjeraka i sankcionisanja nezakonite trgovine.

“CITES vrsta može biti predmet posebnog režima kontrole međunarodne trgovine, a da istovremeno nije vrsta koja prirodno obitava na teritoriji Crne Gore i nije nužno predmet nacionalnog režima zaštite kao domaće divlje vrste”, navode iz CZIP-a.

PROBLEM SUPROTSTAVLJENE LISTE

Ukazali su i da suština problema nije višak vrsta, nego njegov manjak - još nije objavljena i lista zaštićenih ptica, kao i to što se određene vrste pojavljuju na dvije suprotstavljene liste - zaštićenih i lovnih vrsta.

“Zato je važno da se te stvari donose sinhrono, što nije bio slučaj, ove liste su plod pritiska, nije bilo stručne debate…”, poručila je ona.

CZIP za danas organizuje struči skup, na kojem očekuju ministre poljoprivrede i ekologije, kao i predstavnike nadležnih direktorata tih resora.

“Možda je sada prilika da se pojača transparentnost procesa donošenja važnih sektorskih dokumenata i primjenom standarda pokaže evropska širina, upravo u trenutku kada galopiramo ka EU i hvalimo se evropskim vrijednostima”, poručili su.

Šta (ne) sadrži Lista

Lista zaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva ne sadrži prevod za većinu vrsta, a nisu navedeni ni kriterijumi na osnovu kojih je pojedina vrsta zaštićena.

“Vijesti” su pitale resor ekologije zbog čega to nije učinjeno, kao i da li je propisan sadržaj Liste, u pogledu podataka koje treba da sadrži. Pitani su i na koji su način na listi izdvojene one vrste koje su od značaja za Crnu Goru.

Na takvoj listi u Hrvatskoj navode se nazivom reda, porodice i vrste, odnosno podvrste, i to naučnim i nazivom na hrvatskom, a uz svaku vrstu navode se i kriterijumi za uvrštavanje na popis zavisno od ugroženosti, međunarodnog sporazuma kojim je to određeno, kao i da li se radi o endemu...