Ribar

Ilustracija, Foto: Shutterstock

Stigao Ribar... A gdje je ribar, tu je i pecanje.

Ribar je omiljena metafora u religijsko-ideološkom diskursu, i to najmanje dvije hiljade godina. Od kad su se pojavili - “ribari ljudskih duša”. Gdje god imamo moć (ili priču) koja lovi ljude, uvlači ih u mreže iluzija i obmana, ribar postaje povlaštena simblička figura.

Hapšenje izvjesnog ruskog propagandnog djelatnika i agenta Zvinčuka (gotovo izvjesno da je ovo prezime ukrajinskog porijekla, iako je on sigurno so soli ruske) u Risnu pokazalo je dvojstvo, da ne kažem vrišteću dvoličnost današnje Crne Gore i njene vlasti. Pola vlade koja ga je deportovala radi za ovu ribarsku firmu iz Moskve. Na ovaj ili onaj način. Ali, kada dobiju informacije sa važnih evropskih adresa - moraju djelovati. Da je trebalo oni da ga pronađu, Zvinčuk bi još pio negdje sa lokalnim rusoljupcima, snimao manastire ili držao predavanje u Istorijskom institutu.

I nije slučajno da se “mreža” (opet ribarski alat) za propagandu i tzv. hibridni rat zove tako kako se zove. Lov u mutnom je jedna od omiljenih ribarskih strategija.

A što mislite, što ovaj ribar peca, koju vrstu ribe, i kojim priborom?

Rusija je u naše vrijeme glavni “ribar” u mutnoj internet baruštini podvala, prevara, laži koje vas zapljuskuju sa svake strane...

I ko zna koliko ovakvih i sličnih “ribara” peca na svim mogućim meridijanima.

Neki su odavno u toj ribarskoj mreži... Gledam već mjesecima naslove u najstarijem dnevnom listu na Balkanu. Bukvalno svakoga dana čitamo da Ukrajina propada, gubi, da se raspada, a da Rusija na svakom frontu čudo čini, a ruska ekonomija cvjeta kao nikada prije. Da izlazi u Podmoskovlju, mnogo bi bilo. Naravno da takva vrsta izvještavanja postiže suprotan efekat. Čitaoci koji već četiri godine čitaju takve naslove moraju se jednom zapitati - OK, pa kako taj rat nije gotov? Kako to da i dalje traje?

Uzgred, u tom sramnom, besmislenom i nepotrebnom ratu već je poginulo toliko Rusa da je Putin na listi ubica Rusa već dospio na visoko treće mjesto, odmah iza Staljina i Hitlera. Ali je najbolje plasirani Rus... Ako to nije najjezivije antirusko djelovanje, ne znam štio je.

Onog časa kada je Rusija (odnosno njena politička elita) shvatila da se ne može nadmetati (ekonomski, politički, kulturno) sa Zapadom i Istokom ako se igra po pravilima, počela je opasna kampanja rušenja tih pravila... Golem udio ruskih “ribara” u Bregzitu i prvoj pobjedi Trampa 2016. već su nešto što je ne samo poznato već i prilično dokumentovano. Ali nije problem samo Rusija. Takva igra, takav impuls, dao je krila dojučerašnjim egzotičnim marginalcima na svim stranama, zato se ovako raspada stari poredak.

Kada je Milošević sa Gazimestana poručio - Ako ne umemo da radimo, umemo da se bijemo, bilo je nevjerovatno zamisliti da će ta rečenica, nekih tridesetak godina kasnije, biti glavna misao vodilja ruske politike. Ova rečenica sadrži suštinu Putinove doktrine.

Postoji jedan vrlo prisutan kliše povodom Rusije i Zapada, i to ne samo kod rusofila. Kada se kaže Rusija, misli se na Dostojevskog i Tolstoja, a kada se kaže Zapad misli se na - konzumerističko društvo, pop kulturu i ništa drugo. Tada niko ne pomene Šekspira ili Bodlera.

Kao i drugi klišei i ovaj je duboko falsifikujući. Prvi suštinski antiruski čin je izdvajati Rusiju iz Evrope i od Zapada. Sve što je najveće i najbolje u ruskoj kulturi nastalo je u komunikaciji sa Evropom i pod znakom Evrope. Uključujući pomenute pisce, ali i Turgenjeva, Čehova, Maljeviča, Rahmanjinova... Ako evropsku dimenziju izbrišete /uklonite iz Rusije, što ostaje? “Tatarska pustinja”? Ništa, zapravo. Politički nasljednici Zlatne horde, najjednostavnije rečeno.

To što su danas Zvinčuk i slični “lovokradice” zastupnici ruskoga duha dovoljno svjedoči aktuelno posrnuće Rusije.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")